Prvo par natuknica o dešavanjima u tom vremenu. Rusija je u duhu dugoročne strateške politike Petra Velikog, od 18 st. jačala svoje prisustvo na svjetskim morima. U to vrijeme glavni cilj je bio uništiti otomansku flotu i osigurat slobodan izlaz iz Crnog mora kroz Dardanele. Za ostvarenje tog cilja 1805 godine, eskadra baltske flote pod komandom viceadmirala Senjavina isplovila je iz Sankt Petersburga u Sredozemlje da bi se pridružila ruskoj crnomorskoj floti u Grčkoj. Politički događaji i mjenjanje granica, kao posledica uspona Napoleona prisilili su Ruse da promijene planove. Morali su se prilagođavat tom turbulentnom vremenu i uslovima, u lukama i sa saveznicima , koji su postali neutralni pa i neprijateljski raspoloženi. Tako je ruska eskadra napustila Grčku da bi se povukla u Boku Kotorsku, zatim u Dalmaciju i na kraju u Trst koji je bio u rukama njihove saveznice Austrije. Ubrzo su se Austrijci povukli pred Francuzima, koji isto nisu bili u ratu sa Rusijom. Kako je Engleska imala svoje interese na Jadranu, a ratovala je protiv Francuza, Ruski su brodovi branili Trst, koji su engleski brodovi pokušali zauzeti. Opis boravka eskadre u Trstu sačuvan je zahvaljujući Vladimiru Bogdanoviću Bronjevskom koji je autor knjige »Записки морского офицера, в продолжение кампании на Средиземном море под начальством вице-адмирала Дмитрия Николаевича Сенявина от 1805 по 1810 го«. U knjizi je opisano putovanje baltske eskadre, borbe, luke, utvrđenja ali je knjiga i vrjedan zapis etmologije na jadranskim obalama od Crne Gore do Trsta i svjedok tog vremena. Sredozemna eskadrila je 12. decembra 1807. napustila Krf, a 30. aprila 1908 okupila se u tršćanskoj luci. To su bili: linijski brodovi: "Sveta Paraskeva" (74 topa, vodeći brod, komandant - kapetan- komodor Ivan Saltanov ), "Azija" (66 topova, komandant - kapetan 2. reda Jegor Dmitrijevič Barozzi (Borots) ). i zarobljen (preuzet od Osmanlija 1807.) "Sed-el-Bahri" (komandant 3. reda kapetan Ivan Savvich Sulmenev ); "Uriel" (krajem maja 1809., razoružan zbog beznadne truleži trupa; komandant - kapetan 1. ranga Mihail Timofejevič Bychensky ); fregate "Light" i "Mikhail", korvete "Daring", "Versona" i "Pavel"; brigovi "Feniks" i "Bogojavlensk "; a bilo je i drugih pomoćnih brodova. Gradski zaliv je bio loše zaštićen od jugozapadnih vjetrova koji su dizali velike nepravilne valove, jedino ga je djelimično štitila topovska baterija izgrađena na nasipu prema starom lazaretu. Bura koja se spuštala sa brda je razvijala takvu snagu da je lomila jarbole i odnosila brodove zasidrane sa tri sidra, a na morskoj površini se javlja siva pjena i sprej do tri sežnja visoko ( ruski sežanj je 2.13 m). Sama luka je imal dva lazareta za brodove koji su dolazili iz epidemijološko opasnih pristaništa ( opasnost od kuge) Ulaz u novi lazaret (Santa Tereza) je bio uzak i u njemu se moglo privezat 12 brodova , a dubina je bila 3 sežnja. Usred grada je bio veliki kanal, dubok 2 sežnja, jedino mjesto gdje brodovi mogu ukrcavati i iskrcavati teret direktno na kopno. Drugi brodovi su te radnje izvodili na sidrištu, što nije baš najsigurnije, a nije opravdano ni iz ekonomskog vidika. Topovi postavljeni oko starog i novog lazareta, štitili su grad samo sa morske strane. Dvije stare tvrđave u stanju raspada na visokom brdašcu nad gradom, imenovanom Citadela, nisu bile u stanju štititi ni sebe, kamoli grad. Trst je vojnički gledano bio u potpunosti nezaštićen, a od tvrđava je jedina korist, što daju gradu ljepši izgled. Posle dolaska morali su proći proceduru karantene u starom lazaretu, koji je bio predviđen za brodove bez zaraze. Posade su u skoro zatvorskom režimu provele 3 sedmice. Pravila su bila stroga i striktno su se poštovala. Pisac veoma detaljno opisuje život i običaje žitelja Trsta i upoređuje jih sa životom u Rusiji, ponašanje djevojaka i žena, maškare..., sve u svemu vrlo interesantno štivo, duhovitost kojeg nam na nekim mjestima izmami osmjeh. 10. juna 1908 u Trst je došla engleska fregata sa pregovaračkom zastavom. Donijela je vijest da je kralj Georg III naumio pomagati Špancima i Portugalcima protiv Napoleonovog nasilja, što je izazvalo proteste francuskog konzula, ali nije omelo Auatrijce da šuruju sa Englezima. Međutim istini na volju radi poštovanja ruske zastave, Austrijci nisu dozvolili Englezima da se približe ruskim brodovima u domet topova. 26. januara 1809 je umro komandant, komodor ( sada već unaprjeđen u kontradmirala, ali je imenovanje putovalo iz Rusije) Ivan Osipović Saltanov. Sve austrijske jedinice stacjonirane u Trstu pod zapovjedništvom generala bile su na pokopu. Procesija je bila po ruskim vojnim propisima,veličanstvena: zastave, topovi i bubnjevi, dugačak red svećeništva u veličanstvenom ruhu, pjevanje i ratna muzika, suze iz srca, iskrena tuga, ispisana na žalosnim licima koja su okruživala lijes i pogrebna kola; brodovi sa zakrivljenim panunima, sa zastavama i zastavicama spuštenim na pola koplja, salvama iz topova svakih 5 minuta. Trščani su bili oduševljeni, oni su tvrdili da takve sahrane još nisu vidjeli.Uprkos lošem vremenu ulice su bile prepune. Komandu je preuzeo najstariji po činu komandant Uriela kapetan 1. ranga Mihail Timofejevič Bychensky Međusobno su se uvažavali sa Austricima,pa su sa brodova pucali pozdrave prilikom na rođendan imperatora Franza I, 12.februara, a sa austrijskih tvrđava 12 .marca prilikom ustoličenja ruskog cara. 28. marta su praznovali Vaskrs sa Slovenima, imali su zajedničku službu u pravoslavnoj crkvi Sv.Spiridiona. Ruski pjevači su oduševili prisutne. Najupečatljiviji trenutak je bio kada su u ponoćnoj tišini počeli pucati topovi sa svečano osvijetljenih brodova . Kraj marta počeo je dugo očekivani rat između Austrije i Francuske. Komandir eskadre Mihail Bičenski, koji nije imao nikakvih uputstava, kako postupati poslao je u Petersburg poručnika Vasilija Rosenskog po uputstva. 6. maja su francuske čete zauzele Trst, a Francuzi kao i Austrijci ubjeđivali su Ruse da su saveznici obiju država. Situacija se razjasnila dolaskom bivših tajnika Sicilije i Turske iz Beča u Trst. 10. maja je uprkos brojnim engleskim brodovima uspjeo proboj 10 francuskih topovnjača iz Venecije u Trst. 13. maja je ministar morskih snaga italijanskog kraljevstva Caffarelli posjetio načelnika ruske eskadre. Pozdravili sa ga topovskim salvama. Istog dana su po dogovoru sa linijskog broda Uril iskrcali polovinu topova i namjestili jih na pomol starog lazareta. Uril je bio u vrlo slabom stanju, a ti topovi su bitno potpomogli odbranu Trsta od Engleza, pre svega jer su Austrijci prilikom povlačenja izvukli sve topove. 17. maja engleska eskdra od tri linijska broda, tri fregate i jednog briga, pojavila se ispred rta Salvore (Savudrija) i sa svim razapetim jedrima zaplovila prema Trstu. Ruska eskadra je promijenila položaj na sidrištu i približila se obali tako da je nije bilo moguće napasti sa obe strane istovremeno. Brodovi , četiri linijska broda, dvije fregate i jedna korveta postavile su se u polukrug, sa zaštitom topovskih baterija na kopnu (skica). Tako englezi nisu imali prilike da se pod prijetnjom 250 topova približe ruskoj eskadri, a ni da se iskrcaju na kopno. Francuzi su takože požurili sa pripremama baterija na kopnu, tako da je do podnevna bilo sve pripremljeno za odbranu.
Neprijateljska eskadra se približila i usidrila van dometa topova, radi tišine bez vjetra, da bi pri prvom vjetru Englezi dignuli sidra i punim jedrima krenuli u napad na rusku liniju.Iz baterije starog lazareta otvorili su topovsku paljbu, pa kada se engleski komandant eskadre procjenio položaj, nije više imao želje da napadne, jer bi to predstavljalo glupost, još posebno što ispod ruskih brodova nije bio ni sežanj mora, tako da jih je bilo nemoguće potopiti. Engleski brodovi su se udaljili na sidrište i blokirali Trst više od mjesec dana, očekujući pogodnu prliku za napad. Za to vrjeme Rusi su se spremali za blisku borbu, ako bi se Englezi odlučili napasti brodove. 9. juna su Englezi pokušali ukrcat vodu, koja jim je ponestajala, ali su jim ruski čamci i francuske straže to prepriječile. 24.junija odred austrijske vojske napao je Francuze blizu Trsta, na saobračajnici za Rijeku. Engleska fregata je zauzela položaj nasuprot Muggie (Milja) i otvorila vatru na ruske brodove. Ruski oficir koji je komandovao topovima sa Uriela, otvorio je prciznu vatru na fregatu, koja se je povukla. Englezi su na grad ispalili par hitaca, koji nisu pričinili neku štetu. U toku noći i Austrijci su prekinuli napad. 17. jula engleski brig i fregata potpuno su uništili francusku flotilu koja je iz Venecije plovila prema Trstu, a zapljenili 7 šalupa i 4 trabakule. To je bio zadnji vojni događaj u Trščanskom zalivu, a posle podpisivanja primirja engleska eskadra se udaljila od Trsta. Posle bitke kod Asperna, Napoleon je utrpio težak poraz, prilikom forsiranja Dunava, pa je shvatio da tu treba iskusne mornare. Pokušao je iskoristiti položaj ruske eskadre u Trstu, pa je poslao pismo komandantu Bičenskom pismo sa predlogom da brodove prebaci u Ankonu,jer je Trst rizičan radi Engleza. Predložio je da se brodovi u Ankoni raspreme, a posada da se skupi u Udinama i formira bataljon, koji bi dobio uputstva, kako da se vrati u domovinu. Radi slabog stanja brodova, odbijen je ovaj predlog Francuza. Napokon je 27.septembra komandant eskadre Bičenski, dobio je uputstva da preda brodove sa opremom Francuzima, koji će ocjeniti njihovu vrijednost. Naređeno je i svim posadama, koje su u Sredozemlju(na Krfu, u Veneciji i Trstu), da se skupe u blizini Trsta, gdje će dobiti dodatna naređenja, kako da se vrate u Rusiju. 24. marta 1810 g. su kapetani, oficiri i mornari napustili Trst i tu je završeno pisanje dnevnika. Bronjevski je kasnije detaljno opisao i put do Rusije.
Literatura: Броневский Владимир - Записки морского офицера, в продолжение кампании на Средиземном море под начальством вице-адмирала Дмитрия Николаевича Сенявина от 1805 по 1810 год Bruno Volpi Lisjak-Ruska flote dve leti v Trstu Ako nekoga interesuje knjigu Bronjskog imam u PDF-u
Comments