Potapanje oklopnog krstaša LEON GAMBETTA

Odkad je SM U 12 torpedovala francuski admiralski brod Jean Barth, na Jadranu se nisu mogli naći veći ratni brodovi.

Na svojim patrolama U-5 pod komandom Von Trapp-a , uglavnom je zarobljavala male obalne brodove koji s prevozili teret iz San Giovanni di Medua prema Crnoj Gori.

Neutralne brodove koji su iz Puglie prevozili teret u Albaniju niko nije dirao. Von Trapp je smatrao da je ludo držati se striktno internacijonalnih pravila o pravu zarobljavanja i napadanja brodova. Po njegovom mišljenju je čak I neprijatelj bio iznenađen njihovim ljepim ponašanjem.

Nešto je bilo sigurno snage Antante su snabdjevale balkanski front preko neutralne Albanije, odakle je material ispred nosa Austrijaca išao na balkanski front I u Crnu Goru.

To mišljenje je došlo na uši admiralima, pa mu je već sledeći dan izdato naređenje da striktno ispunjava medunarodna pravila.

Kako nije bilo brodova koje bi napadao na Jadranu , morao se spustiti niže u Otrantska vrata. Tamo su primjećeni krstaši koji su održavali blokadu Jadrana. Sa malim akcijonim radijusom podmornice su mogle da doplove tačno do tamo.

U-5 je isplovila noču 24 aprila 1915g. Razlog je uvjek isti, osmatračnice na Lovćenu. Crnogorci su imali gore osmatračnicu i radio stanicu, pa su mogli neprijatelju javiti isplovljenje podmornice. Ovako se ona izšuljala pod plaštom noći.Ispratila jih je samo straža na Rudolfu, zaželevši jim sretno krstarenje. Između vlastitih mina, javivši se indentifikacijskim signalom fortovima I obalnim baterijama ubrzo su stigli u navigacijske vode.

Kada su se izgubile iz vida visoke planine Crne gore i Krivošije prekrivene crnim oblacima na most je došao glavni strojar, koji je komandanta upozorio na slabu klimu u podmornici, iako su pokušavali sve da izoluju mašinu, izduvni gasovi i benzinski hlapovi punili su podmornicu. Ako bi morali momentalno zaronili bez ventilacije, posle jednog sata sva posada bi bila izbačena iz stroja. Rekao je I da definitivno trebaju druge mašine, dizel mašine koje rade na naftu, a ne ove stare benzinske motore.

Von Trapp mu je odgovorio, da ove podmornice puno toga trebaju, ali svako izbacivanje podmornice iz stroja u ovom momentu kada imaju samo nekoliko podmornica bila bi ludost. Dalje je napomenuo da moraju napraviti sve šta je moguće sa ovim podmornicama, ali da je zbilja sramota da moraju raditi sa ovakvim odpadom.

Drugog dana plovidbe uveče došli su do italijanske obale I 10 milja od obale nastavili južnim kursom. Naišli su samo na škuner koji se udaljavao od obale ali ga nisu dirali čekajući veću lovinu.

25.aprila ujutro su bili u visini Krfa I nastavili su u južnom kursu nadajući se da će naići na neki brod u visini Itake. Ubrzo su ugledali dim na horizontu. Vrjeme je bilo bez vjetra a more kao ogledalo. U nadvodnoj vožnji su prišli brodu sječući mu kurs, Ubrzo su posle dima ugledali jarbole, pa most broda, što je bio znak da mogu biti primječeni I naređeno je ronjenje.

Brundanje motora je zamjenio šum elektromotora, svi ljudi su bili na borbenim stanicama, torpeda su bila pripremljena, a glavni inžinjer je balastirao I trimovao podmornicu.

Periskop je komandantu predstavljao najveći problem jer za dizanje I spuštanje je trebao dosta vremena, pa je lakše bilo hidroplanima držati brod pliće , odnosno dublje od površine I tako osmatrati kroz periskop. S periskopom se samo za par sekundi mogla osmotriti situacija jer bi u protivnom podmornica bila odkrivena. Čovjek na hidroplanima je imao podosta posla. U jednom trenutku brod , indentifikovan kao model Victor Hugo, napravio je veliki krug oko podmornice I nastavio u istom kursu. Von Trapp je trenutno zaključio da su primječeni. Osjetio se prevaren.

Tijekom noći neprijatelj mu je plovio u ruke, a on ga je pustio da izbjegne napad. Ali I pored svega izvukao je zaključke da blokadni krstaš nije noću pod uzbunom, kao I da se noću osjeća siguran od podmornica, tako da će vjerovatno doći do ponovnog susreta. Treba samo ustrajati I sačekati novu šansu.

SM U 5

Podmornica se zaustavila u blizini Santa Maria de Leuca, koja je bacala bljeskove preko podmornice. Mašine su stajale, čuo se samo zvuk harmonike koja je mjenjala melodije od Njemačke, Slavenske, Mađarske I Italijanske muzike, pokazujući da je podmornica predstavljala djelić Austrijskog imperija. smještenog zajedno na ovom malom prostoru. Posada je odmarala, čitala pisma, a počela se osećati i glad. Kuhar je opet bio aktivan I pomoću konzervi sa francuke podmornice Curie, koja je zarobljena kada se zaplela u mreže pokušavajući da se ušunja u Pulu, i krompira napravio je odličan gulaš.

Sledeće noći krstaš se pojavio ponovo. Sve je bilo spremno, samo još par minuta do ispaljenja torpedo, krstaš se opet okrenuo I produžio u protukursu. Podmornica je bila suviše spora da bi ga sljedila. Zaključak je bio da je krstaš imao zadatak da patrolira do izlaza sunca pa se u 0200 okrenuo i krenuo nazad.

Sledećeg dana torpedo su izvučena iz cijevi, podmazana, prekontrolisan je sistem za kormilarenje, komprimirani vazduh u torpedima je nadopunjen. Napunjene su i baterije, trebalo je samo sačekati sljledeću šansu.

Von Trapp je prethodnih dana podosta saznao o kretanju krstaša, pravio je proračune, ali I dalje je odstalo dosta nepoznanica. Zaključio je da neprijatel uvijek dolazi sa jugoistoka, a u tom slučaju je vidljiv prema punom mjesecu. Krstaš će biti između podmornice I punog mjeseca. Zapovjednik je odlučio da treba napad pokušati iz zaronjenog stanja, radi opasnosti od otkrivanja.

Sve se odvijalo po planu. Mjesec je izašao i osvjetlio površinu. Komandant je razmišljao o napadu, odlučio se za ispaljenje torpedo iz periskopske dubine. Takav napad torpedima nikada nije izveden noću iz zaronjene podmornice. Treba reći da nije imao mogućnost nišanjenja, morao je okretati cjelu podmornicu u liniju ispaljenja torpedo, morao je procjeniti brzinu krstaša I ugao preticanja. Nadao se da će mu mjesečina dati dovoljno svjetla za osmatranje kroz periskop.

Oko ponoći 26/27 april svi su bili na položajima i iščekivali neprijatelja. Po predviđanjima se pojavio na horizontu, njegova slika je rasla u periskopu, prilazio je bliže I bliže. Von Trapp je ocjenio da je opet klasa Victor Hugo.

Kroz okular mu je prošao pramac , prednji toranj sa komandnim mostom , a sada je nadolazio najosjetljiviji dio broda kotlovnica.

Ispalio je desni, a ubrzo za njim I ljevi torpedo. Kroz periskop je pratio mjehuriće torpeda koji su išli u ravnoj liniji sa 40čv prema meti. Na distance 500 m nije bilo šansi da ovolika meta izbjegne pogodak. Čula se je snažna eksplozija, za par sekundi I druga oblak dima se dizao visoko iznad brodskog jarbola.

U podmornici se zaorio “Hura”, tako da je od silnog oduševljenja Van Trapp jedva pokrenuo posadu da pripreme rezervna torpedo, ukoliko bi bilo potrebno.

Brod se opasno nagnuo na ljevu stranu , posada je pokušavala da spusti čamce za spasavanje. Na moru je plivalo nekolicina preživjelih ali komandant jih nije mogao primiti na podmornicu , a da ne ugrozi vlastitu sigurnost, pa je okrenuo i uzeo kurs prema Boki. Posada je komentarisala: ” I oni su ostavili naše mornare sa Zente”.

Kada je podmornica uplovila u Boku sa Crown Prince Rudolfa , su upitani kako je bilo na vožnji, ima li novosti. Odgovor sa podmornice je glasio “Potopili smo francuski krstaš.

Sa Rudolfa je odgovoreno:” Bravo znači to ste bili vi, novost je telegrafski javljena, da li znate njegovo ime?”

Sa podmornice :”Ne”

Rudolf:” to je bio Leon Gambetta."

Leon Gambetta

Leon Gambetta je bio fracuski oklopni krstaš pd 12,400t , sa posadom od 821 člana posade. Potonuo je u za 10 minuta. 684 mornara su poginula, bilo je samo 137 preživjelih. Među poginulim je bio I kontraadmiral Victor Baptisin Senes.

Posledično francuska patrolna linija je pomjerena južnije, na širinu Kefalonije.