Operacija 20-25. decembra 1914 i nailazak Goebena na mine 26. decembra

mvasilij

Jun 19, 20238 min read

Pokušaj blokade Zungldaka i miniranje prilaza Bosforu.

Prvo bombardiranje Zunguldaka, uprkos razaranja koje je izazvala ruska flota, nije bitno uticalo na eksploataciju i trabsport uglja.

Da bi rješili problem komanda dolazi na ideju o blokiranju Zunguldaka, potapanjem nekoliko starih parobroda natovarenih kamenim balastom. Za to su odabrani najdotrajaliji parobrodi Crnomorske flote: Oleg, Istok, Atos i Erna.

Za izvođenje blokade određen je odred koji je u svom sastavu imao bojni brod Rostislav (komandni brod odreda), krstaricu Almaz, 3.,4.,5. i 6. diviziju razarača i 4 gore pomenuta parobroda.

Odred se na moru trebao spojiti sa flotom, sve dok komandni brod flote Eustafii ne neredi da ide na odredište.Po naredbi odred na čelu sa Rostislavom, iza njega, 4 parobroda , Almaz i 6.divizija razarača, kreće ka Zunguldaku, a do izlazka sunca im se pridružuju 4. i 5. divizija razarača. U blizini obale 6.divizija se odvaja i ide do Zonguldaka, sa zadatkom da istraži područje, posebno prisustvo neprijateljskih ratnih brodova, podmornica, i transportera i poduzme mjere da ih uništi. Nakon izvršenja zadatka razarači su se trebali povući brodovima za pokrivanje i preuzeti posade brodova predviđenih za potapanje.

Prilikom približavanja Zunguldaku, prvo idu razarači 4. i 5.divizije sa spuštenim minolovkama (kočama) a iza njih Rostislav i Almaz, koji prvo treba da učutkaju eventualne obalne baterije, pa zatim izvrše čiščenje obale od mitraljeza i mogućih trupa, kako bi eliminisali svaki otpor, kada se parobrodi predviđeni za potapanje budu približavali luki.

Ovaj plan je plan komandanta odreda, ujedno komandanta Rostislava. Izgleda da baš nije bio najbolje kordinisan sa snagama zaštite-flote.

Rostislav

Flota je isplovila 20.decembra, sa zadatkom sprječavanje izlaza njemačko- turskih krstarica iz moreuza, znači komanda je odlučila da kombinuje blokadu Zunguldalka sa postavljanjem velikog minskog polja od 670 mina na ulazu u Bosfor. Odred minopolagača Aleksej, Ksenija, Georgij i Konstantin, postavio je barijeru u noći 21. na 22. decembar. Polaganje mina je vršeno u mraku, a minopolagači su manevrirali u parovima. Mjesta postavljanja bila su određena dubinama i nisu bila sasvim tačna. Postavljeno je ukupno 670 mina, sa položajnom dubinom od 4,3 m , pri čemu je dolazilo do eksplozija tokom postavljanja mina.

Eksplozije mina alarmirale su Turke, koji su uz pomoć reflektora pokušali otkriti što se događa na moru. Ali Rusi su otišli neprimećeni,a Turci na obali nisu razumeli šta se dešava.

Treba napomenuti da su razarači koji su bili uz minske polagače ometali manevrisanje prvih. Bio je slučaj kada je jedan od polagača mina bio prisiljen zaustaviti pogon kako bi izbjegao sudar s razaračem.

Flota je pokrivala operaciju miniranja s mora i po završetku otpratile minolagače u Sevastopolj.

Kada su minopolagači ušli u bazu, flota je čekala na moru odred predviđen za blokadu Zunguldaka. Odred se pridružio floti 23.decembra , oko 0900, da bi u 1430 dobio naredbu da izvrši zadatak, našto se odred sa Rostislavom odvojio od flote i uputio prema Zunguldaku.

Saznavši da je ruska flota na moru, Goeben( za njega ćemo vidjeti da je isplovio sa drugim zadatkom) i Breslau su napustili Konstantinpol.

Pošto je parobrod Erna imao kvar na mašini, Rostislav ga je uzeo u tegalj, što je brzinu odreda smanjilo na 5.5 čv. Obzirom na početak olujnog vremena, komandni brod je izdao naređenje razaračima da plove prema svojim mogućnostima, pokušavajući da zadrže formaciju. Do 2300 flota je održavala vezu sa odredom, a zatim se povukla na zapad i nakon nekog vremena okrenula kurs ka Zunguldaku.

Oko 0100 ujutro 6,divizija razarača se odvojila od odreda i krenula prema Zunguldaku da izvrši svoj zadatak.

Početkom mraka Rostislav skoro nije vidjeo brodove iza njega, pa je oko 0300, 24. decembra okrenuo prema zapadu, da bi se za pola sata vratio na istočni kurs, dajući tako, po mišljenju komandanta odreda brodovima priliku da ga sustignu i došavši na predviđeni put odreda,zauzeo njegov kurs. Ali nije išlo sve po planu.

U novom kursu tegalj u kome je imao Erna je pukao, pa je teglenje napušteno. Srećom je parobrod sanirao štetu na motoru i mogao je sam da se kreće. U 0330 se Rostislav okrenuo prema istoku ali nije našao odreda. U 0350 su se pojavila dva reflektora koja su obasjala parobrod Oleg, a istovremeno se čula i artiljerijska paljba. Reflektori su na trenutak obasjali i Rostislava, pa su se brzo ugasili.

U zoru su svi brodovi bili rasuti, a parobrodi i razarači na različitim djelovima horizonta. Svi parobrodi su bili na broju osim Atosa, kojeg ni pretraga razarača nije našla. O dešavanjima te noći svako je imao svoju priču, reflektori, napadi turskih razarača ispaljivanje torpeda, izbjegavanje...,a sve je bilo proizvod mašte i panike.

Istina je bila samo jedna, napad je izveo Breslau. On je napustio Bosfor 23.decembra u 1600. 24.decembra u 0300 , primjetio je brod brez svjetala, osvjetlivši ga reflektorom. Identifikovao ga je kao ruski probrod i otvorio vatru, sa udaljenosti 7 kablova. Brod je dobio više pogodaka i počeo da tone. Istovremeno je Breslau primjetio da je parobrod pratio neki vojni brod sa dva dimnjaka, očigledno Rostislav, i nekoliko razarača.

Posle napada Breslau je odmah okrenuo i punom brzinom vozio prema istoku ispalivši još nekoliko granata. Tražeći neprijatelja okrenuo je kurs prema sjeveru da bi 24.decembra u 0650, s prvim zracima zore i ugledao parobrod, koji je kao odgovor na zahtjev digao rusku komercijalnu zastavu. Breslau je otvorio vatru, pa je nakon nekoliko pogodaka brod potonuo. Posada od 2 oficira i 31 mornara je spašena u čamcima, pa jih je Breslau pokupio. Ispostavilo se da je potopljeni parobrod Atos, bivši njemački parobrod linije Levant, zarobljen od strane Rusa. Napustio je Sevastopolj 22.decembra sa tovorom kamena .

Oleg koji je prvi napadnut, imao je veliki broj površinskih i podvodnih rupa, pa je voda počela da poplavlja ložišta i ložače ali je uspjeo sanirati prodor vode i ostati na površini. Uspio je ne samo ostati na površini nego i pokrenuti mašine.

Ostatak parobroda i razarača 4. i 5. divizije, bez ikakvih naređenje i uputstava u slučaju napada neprijatelja, izgubili su

formaciju i komunikaciju i razbacali su se na različite strane

U ovom stanju, zora 24.decembra, je zatekla odred. Nedostajao je Atos i jedan od razarača, koji je ipak pronašao odred oko 0900.

Oko 0800, pojavila se 6. divizija, koja je imala zadaću izviđanja, neobavljena zadatka jer prema riječima komandanta divizije, zbog mraka, magle i nepoznavanja svoje pozicije nije pronašla Zunguldak.

I pored vremenskog razmaka, komandant odreda je odlučio da izvede operaciju, vratio je 6. diviziju na izviđanje, a sam je u 0930, nakon šro je razaračima 4. i 5. divizije naredio da ispuste minolovke i provedu pretraživanje, za njima sa Rostislavom i Almazom otišao da granatira luku.

6. divizija razarača je u luci zatekla jedan parobrod, a drugi manji u zalivu Kilimli na koji su otvorili vatru i izazvali vatru

na brodu. Potopiti ga nisu mogli jer su naišli na jak odgovor obalnih baterija i morali su se povući ispod njihove vatre.

Uočivši odlazak razarača, komandant odreda je poslao Almaz da ih podrži, ali se taj ubrzo vratio Rostislavu, dajući mu radio izvještaj o prisustvu četiri baterije na obali.

Tako se noćnom neuspjehu, koji je doveo do gubitka glavnog uvjeta za uspjeh operacije - iznenađenja, pridružio čitav niz iznenađenja koja su narušila plan i usklađenost djelovanja pojedinih jedinica.

Ne obazirući se na činjenicu da se prvi dio priprema više nije mogao izvesti, komandant odreda je odlučio da nastavi operaciju u onom dijelu koji je ležao na Rostislavu, Almazu i parobrodima.

Naredivši parobrodima da budu spremni za izvršenje blokade, šef odreda je sa Rostislavom i Almazom krenuo prema Zunguldku u 1040 da puca na baterije. Naprijed su išli razarači sa ispuštenim minolovkama..

Do ovog trenutka flota se približila Zunguldaku, blokada nije završena, Saznavši da je četvrti parobrod nestao, komandant flote naredio slanje razarača da potraži izgubljeni brod (Atos).

Međutim umjesto parobroda otkrio je dim na sjeveru, koga je pripisao Breslau. Dim je primjetila i flota koja je dim pripisala Goebenu, jer su čuli i rad njegove radio stanice. Kasnije se ipak ispostavilo da je to Breslau.

Brodovi su morali blokirati luku pod dejstvom obalnih baterija. Tome treba dodati da je Oleg zbog zadobijenih oštećenja potopljen prije nego što je stigao do prave pozicije, uz postojeći strah od nailaska Goebena, nakon pojave Breslaua, ponukalo je komandu da prekine operaciju i naredi potapanje još dva preostala parobroda, koja su postala teret za flotu. Posade je 6.divizija preuzela na svoje razarače.

Kada su parobrodi potopljeni, flota je krenula ka Sevasstopolju, čitavo vrijeme praćena od Breslaua, sve do Krima, uz napeto iščekivanje susreta sa Goebenom.

Ako bi plan bio uspješno proveden, blokada bi zakomplicirala krcanje uglja na veće brodove. Međutim nije postojala jasna ideja o važnosti svih faktora, kao ni pažljiva priprema i predviđanje svih vrsta nevolja.

Očigledno je da je komanda u kretanju morem, malom brzinom, radi natovarenih brodova, morala računati na susret sa neprijateljam . Tokom same operacije neprijateljska radio- telegrafije to je dokazivala.

Najveći propust je u nedostatku obavještajnih podataka i izviđanja, objekta operacije, što je vidljivo u razvijenom planu operacija. Rostislav je imao zadatak uništenja neprijateljskih velikih baterija, »ako ih ima«, a zadatak 6 divizije, uništavanje podmornica, koje su se kod Turaka pojavile tek posle 6 mjeseci. Prisustvo 4 art. baterije u Zunguldaku pokazalo se kao potpuno iznenađenje. Jasno je da je za njihovo uništenje, pa i od strane moćne Rostislavove artiljerije bilo moguće ako bi se unaprjed znao njihov raspored.

O nedostatku proučavanja objekta operacije svjedoči i činjenica da 6. divizija, poslata da pripremi, može se tako formulisati, teren za operaciju, nije mogla pronaći Zunguldak, a načelnik divizije piše u svom izvještaju :

“Vjerujem da je na razaraču teško pronaći naznačeni zaliv, ne samo u zoru, već i tokom dana, s obzirom na nepovoljne uslove plovidbe koji su se desili.”

Noć je bila bez sumaglice i magle i to nije razlog, već činjenica da komandanti razarača nisu imali adekvatnu navigacijsku pripremu.

Komandant odreda, komandant Rostislava je od 20. do 23. decembra , zajedno sa cijelom fllotom, učestvavo u pokrivanju minskih dejstava kod Bosfora, i tek na moru je preuzeo komandu nad odredom, kada se taj pojavio na mjestu sastanka.

Bila je očita neorganizovanost pohodnog poretka, brodovi su se kretali prema svojim mogućnostima, bez međusobne veze i to u ratno vrijeme. Kada se komandni brod pretvorio u tegljač (Erna u teglju), brzo gubi vezu sa odredom. Konačno je usljedio i manevar komandanta odreda, koji je okrenuo okomito na kurs na zapad pa zatim na istok, lalo bi dozvolio zalutalim brodovima da se približe, ali to ga lišava kontakta sa odredom, upravo u vrijeme napada Breslaua.

Jutro zatiče brodove razbacane po cielom horizontu.Okupivši odred pokušava da izvede operaciju, ali bez uspjeha, jer je već u korijenu bila pokvarena.

Shvativši svrhu transporta, Breslau nemilosrdno prati neprijatelja izazivajući kod komande uvjerenje da dolazi i Goeben.

Goeben oštećen na novopostavljenoj minskoj prepreci pred Bosforom.

Šta se dešavalo u međuvremenu sa Goebenom?

On je 21.decembra isplovio da eskortira trgovačke brodove u Trebizond, sa Generalfeldmarschall-om Freiherr von der Goltz na brodu. 23.Decembra stigao je u Trebizond. 26. decembra je u 1250 razmijenio signale raspoznavanja, sa stražarskim brodom prije ulaska u Bosfor.

Dok je plovio oko 15 milja od Bosfora, sa 11 čv, u dubokom moru, komandant je smatrao da je siguran od mina. U 1335 udario je rusku minu sa desnom stranom, u odjeljak XI, dobivši rupu od 50 m2. Mina je postavljena na dubini 180m. More je ušlo na rupu ali je dalji prodor zadržala torpedna pregrada, na kojoj je odletjelo samo nekoliko zakovica.

Samo dvije minute kasnije udario je u drugu minu, sa lijeve strane u odjeljak VI. Na boku je zjevnula rupa od 64 m2, ali ponovo je situaciju spasila torpedna pregrada, ali je nešto mora ušlo u barutanu i kotlovni prostor. U knjizi Njemački krstaši u I SR, piše u brod je ušlo 600t mora, a gaz mu se povećao za 80cm. Na ovom gazu je njegov TPC 29.2 t/cm, pa bi sa ovom promenom gaza ukrcao 2.336 t mora.

Ruske mine su imale svaka po 100 kg TNT-ja

Najveći problem bio je što Turci nisu imali doka sposobnog za podizanje ovolikog broda. Njemci su našli riješenje i poslali ekipu iz njemačke da ga sprovede. Izradili su dva koferdama, koja su bila konstruisana da prekriju rupe. Svaki je imao 360t, 10m u dubinu, 17m dužine i 3m širok. Koferdami su se trebaali pričvrstiti na brod, iz njih ispumpati more i tako stvoriti suh prostor za popravak.

Međutim oštećenja ga nisu smetala da se i dalje pokazuje na moru. Lijevi koferdam je stavljen na mijesto 23. februara 1915, a desni , tek 5.aprila 1915 kada su počeli radovi na desnom boku