Od početka 1915 Turci su bili zaokupljeni sa britanskom i francuskom ekspedicijom na Dardanele. Tu se je između ostalog, pojavilo pitanje, na koji način Rusi mogu pomoći iz crnomorske strane, znači pitanje sadejstva.
Krajem januara prije nego što su počele savezničke operacije u Dardanelima, Veliki knez Nikola, glavnokomandujući ruske vojske, odgovorio je na Čerčilov zahtjev za ruskom pomorskom saradnjom na ušću Bosfora i pripremama za iskrcavanje trupa, da je to moguće u slučaju povoljne prilike , naglašavajući da su Rusi odlučni da ne oslabe svoj front protiv Austrijanaca i Nemaca. Veliki knez Nikola je istakao poteškoće sa kojima se suočava Crnomorska flota: ruski drednouti nisu bili završeni, nije bilo modernih podmornica i imala je nedovoljan broj brzih modernih razarača. Crnomorska flota je bila jednaka turskoj floti i to samo kada su svi brodovi bili zajedno.
Ruski brodovi su mogli da imaju zalihe uglja za 4 dana na moru, krcanje na moru u slučaju lošeg vremena nije bilo moguće, a najbliža baza je bila 24 sata od Bosfora. Turske baterije su u poređenju sa topovima ruskih brodova, davale malo nade za uspjeh u međusobnoj borbi. Rusi su čekali da se odnos popravi dolaskom novig drednota u službu, zajedno sa modernim podmornicama i razaračima, ali nikako prije maja.
Za iskrcavanje su Rusima bila potrebna bar dva korpusa.
Ruski glavni štab je međutim izdao direktivu, u trenutku kada je počelo bombardovanje spoljnih tvrđava u Dardanelima, naređujuči Crnomorskoj floti da sarađuje, vršeći prepad na Bosforu, koji bi u slučaju uspješne savezničke operacije, mogao biti produžen iskrcavanjem trupa. To bi Rusima obezbjedilo važnu ulogu u kasnijim mirovnim pregovorima posle završetka operacije.
Knez Nikolaj je obećao Britancima da će Crnomorska flota napasti Konstantinopolj i iskrcati ekspedicjone snage, ali tek kada Britanci i Francuzi probiju Dardanele i njihove flote budu u Mramornom moru. Određene su i snage za moguće iskrcavanje, to je bio V kavkaski korpus od 37.000 ljudi. To je bilo nešto kao Potemkinovo selo, taj korpus je bio više za predstavu nego za stvarna dejstva. Vijerovatno je bila namijera da se umiješa i obezbedi ruska prava, ako turci budu poraženi od strane saveznika.
Kako je Vrovna komanda zahtjevala prekid aktivnosti turskih transporta uglja, sa povećanjem aktivnosti flote protiv ugljarske oblasti. Admiral Ebergard je na to odgovorio:"To je moguće samo bliskom blokadom Bosfora, ali ova operacija je izvan snage Crnomorske flote, jer je njena baza - Sevastopolj - predaleko od Bosfora i flota bi više vremena provodila u plovidbi sa mjesta blokade do luke za utovar uglja na brodove"
18.marta na dan pomorskog prodora kroz Dardanele, izostala su dejstva ruske flote na Bosfor.
Kako piše German Lorei »Već 18. marta, na dan grandioznog anglo-francuskog pomorskog napada na Dardanele, izostao je bliski zajednički rad savezničke flote sa ruskom flotom, koja je tokom ovog kritičnog dana ostala potpuno mirna. Nema sumnje, da bi podrška savezničkim operacijama na Dardanelima odgovarajućom borbenom aktivnošću ruske flote prije ulaska u Bosfor ostavila snažan utisak na tursku odbranu. U svakom slučaju , direktna prijetnja glavnom gradu stvorila bi značajne komplikacije za vladu.«
Novo uputstvo iz štaba je flota dobila 19. februara:
“U bliskoj budućnosti očekuju se zajedničke operacije anglo-francuske flote sa učešćem njihovog desantnog korpusa protiv Dardanela. Crnomorska flota treba pomoći u vidu demonstracija u blizini moreuza, koje se, u zavisnosti od uspeha naših saveznika, mogu razvijati do i uključujući okupaciju Bosfora od strane Crnomorske flote i savezničke flote."
Neuspjesi saveznika koji su usljedili nakon početka Dardanelske operacije isključili su svaku mogunost zauzimanja Bosfora iskrcavanjem, a crnomorska flota je saveznicima mogla pomoći samo demonstracijama, bombardovanjem utvrđenja na Bosforu i pokaznim boravkom flote ispred, navodno sa ciljem desanta. Pretnja ruskog iskrcavanja na Bosfor trebalo je da zadrži 4 turska korpusa u oblasti Konstantinopola, koji su od početka rata tu bili smešteni da brane Bosforski region i glavni grad i, u nedostatku ove pretnje, mogli biti prebačen za odbranu Dardanela i Galipoljskog poluostrva.
Dobivši od britanske komande obaveštenje da se u bliskoj budućnosti očekuje prodor savezničke flote u Mramorno more (Novikov), komanda Crnomorske flote je zakazala operciju kod Bosfora za 28-30. mart. Operacija je uključivala seriju više bombardovanja gornjih Bosforskih utvrda, a zatim bi flota izvršila pretraživanje duž obale rejona uglja uz granatiranje rudnika. Operaciju su u zavisnosti od vremenskih prilika, trebali pratiti vazdušni napadi.
Zacrtani plan je odredio šemu izvršenja. Stigavši u zoru u blizinu Bosfore, komanda odvaja dva bojna broda, Tri sveca i Rostislava, za bombardovanje.Oni plove iza minolovaca i razrača do 60 kablova od ulaza u Bosfor. Ploveći sa pola snage pucaju na gornje tvrđave smještene sa obe strane tjesnaca. Nosač hidroaviona Nikola I (5 hidraviona) i krstarica Almaz
(1 hidroavion) šalju svoje avione u moreuz radi izviđanja i bombardovanja neprijateljskih brodova i baterija. Flota pokriva operaciju podalje od ulaza, na velikim dubinama (više od 200m)u iščekivanju isplovljavanja većih neprijateljskih brodova da preuzmu borbu. Izlaskom Goebena brodovi koji bombarduju se povlače u flotu.
Nikola I
27.marta, u 0600, flota od 5 bojnih brodova (Evstafij, Jovan Zlatousti, Pantelejmon, Tri sveca, Rostislav), 3 krstarice (Kagul, Sječanje na Merkur i Almaz),jednog nosača hidroaviona ( Nikola I), 9 razarača i 6 minolovaca, napustila je Sevastopolj u pravcu Bosfora. Otvaranjem turske obale 28.marta ujutro , na znak komandanta sa Evstafija po planu su se odvojili predviđeni brodovi. Ostatak flote je ostao udaljen 12-15 milja od tjesnaca sa dvije krstarice u patroli.
U 0700 Nikola I i Almaz nakon što su stali 10 milja od ulaza i počeli spuštati svoje hidroavione. Do 0730 su neki hidroavioni već bili na moru i pripremali se za let, a od komandanta flote je stiglo naređenje da se pre svega koncentrišu na zadatak izviđanja. Avioni koji su se digli odmah su gađani iz baterija i puščanom vatroma, bez ikakvog rezultata. U ušću tjesnaca su viđena samo dva mala razarača i treći veći nešto dublje u tjesnacu.
Bojni brodovi su pri prilasku na predviđenu poziciju u području rta Elmas , uočili natovaren parobrod sa jednim dimnjakom i četiri jarbola, natovaren, koji se pokušavao probiti u Bosfora. Iskoristivši odličnu, Tri sveca je odmah otvorio vatru sa udaljenosti 65 kablova. Brod je pogođen, a kada se okrenuo obali , kako bi došao pod zaštiti Elmasovih baterija, dobijo je još jedan pogodak u krmu, koji je izazvao požar. Posada se iskrcala u čamce i napustila brod koji je zaglavio u plićaku. Sat i po kasnije je snažno eksplodirao.
Observirani razarači su se povukli u tjesnac posle dvije salve Rostislava.
Završivši sa parobrodom, Tri sveca je u 1030, prateći minolovce , otvorio vatru na azijske baterije, prvo u oblasti Elmasa, zatim u oblasti Anatoli- Fener. Ploveći iza njega Rostislav je imao iste ciljeva.
Granatiranje azijskih utvrđenja nastavljeno je do 11.50 sati, a ispaljene su granate kalibra 305 mm na Elmas - 6, 152 mm - 50 (Tri sveca) i 254 mm - 10 (Rostislav), te na Anatoli-Fener Eksplozivne granate kalibra 305 mm - 9 i 254 mm - 6. Prema zapažanjima sa brodova i aviona, granate su dobro pogađale, ali je bilo nemoguće utvrditi stepen uništenja, jer je bilo nemoguće voditi preciznu nišansku vatru zbog slabe izmaglice na obali, a granatiranje je vršeno duž područja. Baterije nisu reagovale.
U 1100 su brodovi okrenuli i pucali na baterije na Rumelijskoj obali u rejonu Panas-Burnu, ispalivši 19 kom 305 mm visokoeksplozivnih granata i 5 kom 254 mm. Prelazeći liniju tjesnaca, brodovi su jasno vidjeli izvestan broj najbližih unutrašnjih baterija, ali nisu mogli pucati na njih, jer brodski ugao elevacije kupola topova oba broda nije dozvoljavao gađanje.
Veliko poteškoću kod manevrisanja stvarale su i struje, koje su ovde poprilično jake, pa su u roku pola sata, brodove odjele prema zapadu za milju i po. Nije se moglo ni zadržavati brodove na odgovarajućem mjestu tokom zajedničkog kretanja sa minolovcima.
Do 1230 su se brodovi priključili floti. Na vodećem Evstafiju je podignut znak »Čestitam floti istorijski dan prvog bombardovanja utvrđenja na Bosforu«. Posle toga se flota udaljila na sjever gdje se je na moru zadržala, s očekivanjem da se u zoru ponovo približi Bosforu, kako bi ponovila bombardovanje.
29. marta, isti brodovi i nosač hidroaviona su dobili naređenje da ponove bombardovanje. Plan manevrisanja je isti, ista je i potrošnja granata. Određeni su i prioritetni cijljevi, Rostislavu, baterija na rtu Piras, a Tri sveca je imao cilj- dvije baterije novih topova južno od Rumeli Fenera.
Piloti su imali zadatak držati Bosfor pod stalnim nadzorom, korekcije gađanja i poželjno je bilo da se provjeri mjesto Goebena.
U 0810 poletijo je prvi avion. Međutim bombardovanje nije uspjelo jer je mrak prešao u gustu maglu, koja je u 0900 toliko pojačala da su se brodovi okrenuli floti, dajući radio poruku o neizvodljivosti operacije.
U 1050 kada se odred priključio floti, sa strane Bosfora se pojavio hidroavion koji je izmaglicom u boji, signalizirao da vidi Goebena. Flota je formirala borbeni poredak, a minolovcima je naređen povratak u Sevastopolj.
Oko 1120 u dubini tjesnaca se pojavio gust dim, a sa nosača hidroaviona koji je primio aparate, stiglo je obavještenje da čitava turska flota plovi u moreuzu sa Goebenom i Breslauom.
Međutim do izlaska neprijatelja nije došlo, vjerovatno su rezultati izviđanja bili pogrešni.Flota se do večeri zadržala ispred Bosfora u iščekivanju neprijatelja, da bi uveče otišla na more duž anadolske obale.
Bombardovanje 2.maja
Tri sveca
1.maja flota koju su činili bojni brodovi (Evstafij, Jovan Zlatousti, Pantelejmon, Tri sveca, Rostislav), brigade krstarica (Kagul, Memorija Merkura, Almaz, nosač hidroaviona Nikolaj 1), 9 razarača i 4 minolovci (Ksenija, Aleksej, Konstantin, Georgij ), napustili su Sevastopolj da izvedu operaciju bombardovanja Bosfora.
U 0515, 02.maja flota se približila Bosforu. Vrijeme je bilo vedro, more mirno, vidljivost dobra, a moreuz čist.
U 0700 na znak komandanta flote Nikola I, je počeo da spušta hidroavione. Obzirom da je zadatak bio isključivo izviđanje oni su se smjenjivali tako da je samo jedan bio u vazduhu.
Osim parobroda koji je žurno ulazio u Bosfor sve je bilo čisto.
U 0715 naređeno je da Tri sveca i Pantelejmon, iza minolovaca, u pratnji razarača krenu na odredište. Dok su minolovci ispustili minolovke, malo su zakasnili, pa su bojni brodovi,tek u 0840, ušli u trag minolovaca i krenuli.
Avion koji je izviđao, javio je da je moreuz do Zlatnog roga čist od velikih brodova, Ali da su u blizini Rumeli-Fenera viđena podmornica i dva minolovca, i dva razarača u tjesnacu, koja su se krila kod obale.
U 0947, približivši se na 58 kablova rtu Elmas, bordovi su otvorili vatru na Elmas, Fenerakiju, Kariju, Bojuka Liman i
Kiliju. Istovremeno , Pantelejmon je, pošto je imao veći domet vatre, pucao na regione Fil-Burnu, baterije gornjeg i donjeg Anatoli-Kavaka. Zatim prebacivši vatru prema rumelijskoj obali, brodovi su pucali na baterije Kilije sa udaljenosti od 54-63 kabla.
Oko 1040, ispred Kilije, otprilike na pola puta između obale i brodova, vidjeli su periskop koji je sjekao more u pravcu brodova. Otvorena je vatra iz sekundarne artiljerije, pa je nakon prvih pucnjeva periskop nestao.
Nakon završetka bombardovanja Kilije brodovi su okrenuli u protukurs, kako bi ponovili bombardiranje. Čim su brodovi došli u predio tjesnaca ogalsile su se unutrašnje baterije, ali su projektili padali sa velikim podbačajem 15 do 20 kabela. Nastavljajuči gađanje po istim ciljevima , a jedan pogodak je izazvao snažnu eksploziju kod rta Elmas, nakon čega je izbijo veliki požar.
U 1145 brodovi su krenuli prema floti. Cijelokupno bombardovanje je rajalo 2 sata i 15 minuta, a potrošeno je: Tri sveca - 56 granata kalibra 305 mm i 195 granata kalibra 152 mm, a Pantelejmon - 110 granata kalibra 305 mm i 333 granata kalibra 152 mm.
Istovremeno sa bombardovanjem Bosfora, krstarice Kagul i Sjećanje na Merkur, nakon što su se odvojile od flote koja se nalazila ispred Bosfora, izvršile su tokom dana pretragu duž anadolske obale do Zunguldaka kako bi uništile brodove koji su izvozili ugalj. Krstarice su uništile 1 parobrod u Kozli i jednu jedrilicu na moru. Do večeri su se krstarice vratile u flotu, zauzevši svoja mjesta u patroli.
Nakon što je provela noć na moru, flota se u zoru 03. maja opet približila Bosforu da ponovi bombardovanje.
Budući da je prethodni dan osmotrena podmornica i kasnije periskop, bilo je rizično Pantelejmona izdvojiti za bombardovanje, stoga je Rostislav preuzeo njegovu ulogu.
Kako bi brodovi imali u slučaju napada podmornice, veću slobodu manevra, prethodno su minolovci i razarači poslani na Bosfor , gdje je trebalo da izvrše pretraživanje tri manevarska područja u blicini evropske obale moreuza, u oblastima Kara Burnu i Čataldži.
Ujutru je obala Bosfora bila obavijena maglom. More je bilo mirno do umjereno valovito. U 0600 Nikola I , Almaz i minolovci suse odvojili od flotei krenuli u pripremu operacije. U 0700 Nikola I je poslao prvi avion koji se vratio za 40 minuta i javio da je moreuz čist od brodova. Magla se pojačala, a vjetar je gonio gustu maglu duž tjesnaca. 0925 Nikola I je javio da su zaustavljena osmatranja zbog magle, u kojoj se ni hidroavioni nisu mogli orjentisati.
Očekujući da se vrijeme popravi komanda nije otkazala operaciju, a oko 1100 je magla toliko opala da su avioni opet počeli letjeti. Komandant minolovaca je u isto vrjeme izvjestio da su prve dvije oblasti pretražene i poslao poslao razarač u flotu da isprati Tri sveca i Rostislava do područja gdje su trebali početi bombardiranje.
Ovog puta je zadatak bio granatiranje obalnog fronta regije Kara-Burnu i utvrđenja na desnoj strani Čataldža, što je kod Turaka trebalo stvoriti utisak priprema za iskrcavanje na evropsku obalu. Avioni sa Nikolaja i Almaza koji su osmatrali Bosfor javili su da je moreuz čist.
U 1440 brodovi su bili na položajima i počeli bombardiranje, utom se približila krstarica Kagul, koju je poslala komanda da topovskom vatrom označi ciljeve, imajući od zarobljenika informacije o položajima novih baterija. Tri sveca su otvorili vatru iz topova 152 mm, a Rostislav iz topova 254 mm.
Neprijateljske baterije nisu reagovale. Uočeno je više dobrih pogodaka, ali tačni rezultati se nisu mogli utvrditi, zbog nedostatka vazdušnog osmatranja. Prisustvo trupa na obali nije uočeno. U 1610 je bombardovanje završeno i do 1800 su se brodovi pridružili floti.
Ukupno je ispaljeno: Tri sveca - 132 granate kalibra 152 mm, Rostislav - 39 granata kalibra 254 mm.
Posle noći provedene na moru, ujutro su se približili rumelijskoj obali, ovog puta u oblasti Iniade: Za granatiranje je poslan Rostislav, koji se na 35 kablova približio zalivu i po instrukcijama Memorije Merkura( ona je dan ranije poslana u izviđanje) otvorio vatru. Pucao je po vladinim zgradama, a baterije nisu nađene jer je čitavo područje bilo pokriveno gustom šumom.
Nakon izvršenog zadatka brodovi su se vratili u flotu, koja je potom O5. maja uplovila u Sevastopolj.
Od 02 do 03. maja Goeben se preselio u Bejkos, na samom ulazu u Bosfor, da bi pucao na Ruse,indirektnom vatrom, međutim nije došlo do sukoba, jer su se Rusi ubrzo povukli?(Lorey)
LITERATURA:
Петров М.А. Обзор главнейших кампаний и сражений парового флота.
Под редакцией доктора военно-морских наук капитана 1 ранга Н.В.Новикова. Составители: В.А.Дивин, В.Г.Егоров, Н.Н.Землин, В.М.Ковальчук, Н.С.Кровяков, Н.П.Мазунин, Н.В.Новиков. К.И.Никульченков,. И.В.Носов, А.К.Селяничев.
Боевая летопись русского флота. Хроника важнейших событий военной истории русского флота с IX в. по 1917 г.
Герман Лорей - Операции германо-турецких сил. 1914—1918 гг.
Новиков Н.
Операции флота против берега на Черном море в 1914–1917 гг.
Тарас А. Е. (составитель)
Первая мировая война на море
Halpern, Paul G. Naval History of World War I .
Comments