Boj na Bosforu 10.maja 1915

mvasilij

Jul 11, 202310 min read

Nakon ruskog bombardovanja utvrda na ulazu u Bosfor, kontraadmiral Souchon je smarao potrebnim da u tom periodu uđe u Crno more sa krstaricama, kako bi pokazao da borbe u Dardanelima nisu ni najmanje ograničile operacije flote. Goeben se je još ranije (pre 2. maja)premjestio u Bejkos, na samom izlazu iz Bosfora, gdje je bio u mogućnosti indirektno gađati brodove pred ulazom.

Za predstojeću operaciju krstarenja, Souchon je izdao sljedeće naredbe:

-Zadatak je nanjeti štetu neprijateljskim pomorskim snagama i pomorskoj trgovini, kao i napad na obalne tačke.

-Goeben, Breslau i Hamidie kreću iz Bosfora 6.maja u 0600 za Crno more. Komandant zaštite akvatorija Bosfora trebao bi, ako je to moguće razminirati izlazni plovni put.

-Upotreba brodova u Crnom moru, prema radiotelegrafskim naredbama.

06.maja, u naznačeno vrijeme , krstarice su izašle na more.Dodatna naređenja su prenesena preko radija:

»Vršiti izviđanje ii vođenje operacija protiv neprijateljske pomorske trgovine u oblastima: Breslau- na zapadu od meridijana 30 stepeni: Hamidie istočno od meridiana 32 stepana; Goeben, između njih. Prema mogućnostima što više štedjeti ugalj. Randevu 7.maja u 1400, Kvadrant 404.«

Tog dana neprijatelj nije odkriven. 07.maja, Hamidie je poslana u Zunguldak da utovari ugalj, Breslau je dobila nova naređenja da krene prema Konstanci, pokazujući zastavu kraj rumunske obale, a zatim duž obale do Bosfora, gdje je trebao da vrši zaštitu akvatorije od minskih operacija. Goeben je otišao na obalu Krima. On je 07.maja u 23:20 bio 55 milja od minske bariere pred Sevastopoljom, da bi u zoru 08.maja prošao duž obale do rta Horsones.

Granatiranje Jalte nije izvršeno, jer se zbog minskih barijera bilo potrebno držati na velikoj udaljenosti i pucati iz glavnih topova, za koje je i onako imao male zalihe granata.

08. maja tri broda su se vratila na Bosfor. Iako je očekivani rezultat izostao, pojava Hemidie kraj anatolske obale, Breslau kraj rumunske a Goebena kod ruske obale imalo je izvjestan propagandni učinak.

Sljedećeg dana, 09.maja Rusi su iskoristili povratak brodova u Bosfor i izveli granatiranje područja uglja. Ujutro u 0800, pomorska komanda je primila vijest da ruska krstarica u pratnji razarača bombarduje Bender-Eregli ( rudarski grad u blizini Zunguldaka), a i da pokušava iskrcati odred na obalu. Turci su se plašili većeg desanta koji bi uništio rudnike uglja i opremu.

Odmah je angažovan Goeben, koji je imao zagrijane kotlove od predhodnog izlaska na more, tako da je u 1300 digao sidro.

U međuvremenu u 1000 je dobio informaciju da je Kagul pucao na Eregli, u 1030 nastavio bombardovanje, pokušao iskrcati desantni odred, a na moru je bilo još ruskih brodova koji su plovili prema Eregliju.

U 1425 Goeben je primio novi radiogram, u kome su ga obavjestili da je bombardovanje Ereglia završeno u 1040; da su krstarica i razarači otišli da se sretnu sa Jovanom Zlatoustim; u kursu prema sjeveru i da pokuša Rusima nanjeti gubitke.

Goeben je u 1438 otkrijo rusku podmornicu na površini, koja je odmah zaronila. Plašeći se da podmornica otkrije njegove namjere, okrenuo je prema Bosforu, da bi nakon nekog vremena opet okrenuo prema predviđenoj poziciji ruskih brodova, koje nije pronašao. Jutro ga je zateklo između Bosfora i Ereglia.

Ruska flota se ujutro 10.maja približavala Bosforu sa zadatkom da podvrgne utvrđenja gornjeg i srednjeg Bosfora četverosatnom artiljerijskom bombardiranju bojnih brodova Tri sveca i Pentelejmon sa linija 30-40 kablova od ulaznih svetionika Rumeli-Fener i Anatoli-Fener. Svaki brod je mogao koristiti ne više od 60, 12 inčnih granata po brodu, a potrošnja 6 inčnih nije bila ograničena.

Jovan Zlatousti, isti tip kao Evstafij

Evstafij, Jovan i Rostislav su po rasporedu morali da ostanu dalje na moru, sa svrhom pokrivanja udarne grupe. Zamjena Pantelejmona slabijim i sporijim Rostislavom u 1. brigadi bojnih brodova je ozbiljno umanjila sposobnost glavne formacije flote, smanjena je brzina i težina plutona sastava, a što je najvažnije poremećena je uspostavljena organizacija centralizovane kontrole vatre brigade.

Razlog za ovu zamjenu je bio domet koji je bio za 12 inčnu Panntelejmonovu artiljeriju (110 kablova), za milju i po veći od dometa 10 inčne artiljerije Rostislava, što ovom nije dozvoljavalo da puca na Fil-Burnu, Kicheli- Burnu baterije koje se nalaze duboko u Bosforu, Anatoli-Kavak (anadolska obala), Mavro-Molo, Sary-Tash i Rumeli-Kavak (obala Rumeli).

U 0540 počelo je raspoređivanje snaga za udar i podršku. Na znak komandanta flote odvojili su se Tri sveca (na njemu je bila zastava kontraadmirala kneza N.S.Putyatina) i Panteleimon, te pošli na rt Elmas, puštajući pred sobom minolovce i šest starih razarača sa spojenim minolovkama. Bojne brodove udarne grupe su čuvala dva naftna razarača 1.divizije.

Istovremeno je poletijo sa Cara Aleksandra I, hidroavion M-5 br.29, koji je posle 5 minuta morao sletjeti na more radi kvara motora, da bi u 0630 poletijo hidroavion Curtis br.22, radi izviđanja.

Krstarice su poslane u izviđannje Kagul na zapad, a Sjećanje na Merkur na istok.

Merkur se udaljio od flote i posle 15 milja potopio tursku jedrilicu s tovarom uglja, da bi posle 10 minuta otkrio istočno-sjeveroistočno gust dim. Udaljenost se naglo smanjivala, brod je plovio u protukursu. Na udaljenosti 150 kablova su prepoznali identifikovali brod kao Goeben. Načelnik brigade krstarica poslao je na Eustafija poruku: »Verb NW8027«, što je značilo, vidim Goeben kurs mu je sjeverozapadni, azimut 80, brzina 27 čvorova. U 0658 kombinacija magle crna-crvena-crna, puštena sa hidroplana signalizirala je pojavu Goebena.

Sjećanje na Merkur se brzo povukao u eskadru, praćen podrugljivim humorom sa Goebena, koji je reflektorom davao svoj pozivni znak »GB«.

U 0515 ujutro 10.maja, turski razarač Numune-I Gamiyet, koji je napustio Bosfor radi pojačanja patrole topovnjača ispred bosforskih tvrđava, primjetio je dim i krenuo prema njemu brzinom 15 čv. U 0540 upućen je raadiogram kontraadmiralu Souchonu »Sedam ruskih ratnih brodova u kvadrantu 228, u pravcu jugoistoka« Misleći da su brodovi pred tjesnacem minopolagači, Nemune je na njih otvorio vatru u 0710, ali je odmah protjeran vatrom sa Pantelejmona.

Oko 0600 i Ackerman (komandant Goebena)je primio radiogram. Njemački brod je krenuo ka kvadrantu 228, naznačenom od razarača i u 0630 ugledao dim , a 15 minuta kasnije još dva, da bi u 0705 sa mosta Goebena bila vidljiva cijela ruska flota, po prvi put podjeljena.

Glavne snage ruske eskadre, marširale su u kursu od 300 stepeni, sa brzinom 8 čv i prilazećeg Goebena vidjeli su u 0650 po desnom boku.Admiral Ebergard je odmah preko radija opozvao udarnu grupu uz opći znak »Zauzmite borbeni raspored« U nastojanju da udarnu grupu ( nalazila se 15 milja od glavnine) što prije pripoji floti, okrenuo je kurs prema njoj.

U trenutku kada je dobio naređenje da se vrati u flotu, udarni odred kontraadmirala N.S. Putjatina nalazio se 95 kablova sjeverno od rta Elmas. U 0710 minolovci su na znak sa Tri svetitelja uklonili minolovke, a bojni brodovi su izvršili okret preko lijevog boka. Sam manevar je trajao 18 minuta i bojni brodovi su bili primorani da preteknu minolovce, prije sigurne dubine i da krenu svom snagom da se povežu sa Eustafijem.

Dok se ovo dešavalo admiral Eberhard se sa glavnim snagama približio izobati od 100 sežnja (sežanj=2.13 m), iza koje je počinjala zona poznatih ruskih i hipotetičnih turskih minskih polja. Pošto je vijerovao da nije ostalo vremena za koncentraciju snaga- ostalo je još 40 kabela do Pantelejmona i Tri sveca, a Goeben je već bio na udaljenosti 15 milja, u 0741 okrenuo je kolonu bojnih brodova preko lijeve strane u povratni kurs od 300 stepeni. Goeben se približavao punom brzinom sa desne strane.

Ackerman je imao prednost u težini bočne salve (Goeben je mogao ispaliti 200 granata od 11 inča, u 10 minuta), kao i veliku prednost u brzini, mogao je da nameće distancu i da zadrži taktičku inicjativu u svojim rukama.

Eustafij je ispalio prvu nišansku salvu u 0751, kada mu je Goeben bio u desnom pramčanom uglu 110 stepeni, na udaljenosti od 94 kabla. Odmah nakon toga je i Goeben koji se u 0750 okrenuo u desno u paralelan kurs sa ruskim brodovima, počeo da odgovara sa 5 topova, po jednim iz svake kule.

Centralizovana topovska vatra iz Eustafija i Zlatousta (na njemu se nalazila kontrola centralizovanje vatre), u prvim minutama bitke nije uspjela postići pogodak. Granate od 12 inča su padale u more sa podbačajem. To je bilo poželjnije od prebačaja jer je onemogućavalo Goebena da ispravi gađanje.

Rostislav nije otvarao vatru.

Ni artiljerci Goebena nisu uspjeli da pogode Eustafija ( na njega je bila koncentrisana vatra svih topova), ali su granate treće salve pale direktno na kurs Eustafija. Vodeći brod je ušao u ogromne vodene stubove ( do visine jarbola)od 11 inčnih granata. I admiral Eberhard je okupan na komandnom mostu Eustafija. Trup bojnog broda doživjeo je jake pretrese, tako da je komandant flote nekoliko puta slao oficire da provjere da brod nije dobio prodor vode. Hidrodinamički udar je izbijo par zakovica, a posle bitke su našli oko 30 fragmenata granata, koji su neznatno oštetili čamce i drvene dijelove gornje palube broda.

Međutim nije postignut ni jedan pogodak. Admiral Eberhard, nije povećavao brzinu na početku bitke, već je smanjio brzinu prije treće salve Goebena, pošto je bio urakljen (jedan podbačaj, drugi prebačaj) na 9 čv. Tako je skratio vrjeme prilaska Pantelejmonu i Tri sveca, kao i poremetio njemačko gađanje. Naređena je i vožnja u cik-caku.

Tok bitke, koji još nije davao prednost ni jednoj strani, prekinuo je Pantelejmon, koji je 0805 sustigao Rostislava i otvorio vatru na Goebena, pogodivši ga granatom iz drugog plutona.

Oko 0905 Pantelejmon, a za njim Tri sveca, zauzeli su svoje mjesto u borbenoj liniji, a Rostislav je ostao zadnji brod kolone.

Admiral Eberhard je povećao brzinu na 12 čv i skrenuo u konvergentan kurs, tako da je neprijatelja vidjeo pod pramčanim uglom od 75 stepeni desno, tako je i smanjivao distancu, i smanjivao ugao upada njemačkih granata. Time je smanjena mogućnost udara u palubu, u najranljiviji dio ruskih brodova , dizajniranih za borbu na udaljenosti 20kablova, još prije rata sa Japanom.

Ubrzo su Goebena pogodile još dvije granate. Prva je probila pramčanu palubu, aa druga je razbila kutiju protivtorpednih mreža. Gubitaka u ljudstvu nije bilo ni sa jedne strane.

Pucanje Goebena je postalo puno gore. Po izvještaju A.A.Ebergarda: »Pucanje Goebena postalo je mnogo gore. U njegovom rafalu, umjesto pet, već su bila tri, ponekad dva hica.«Kada je razdaljina smanjena na 73 kabela i artiljerijska nadmoć ruske eskadrile postala previše očigledna, R. Ackerman je napustio bitku oštrim zaokretom udesno, a u 08:16 prestala je pucnjava s obje strane.

Komandant Gobena namjeravao je odvući rusku flotu što dalje od Bosfora, a zatim da koristeći 10 čv veću brzinu prodre u tjesnac.Goeben koji u to vrjeme »uspio« izbjeći dva zamišljena torpeda, držao se na udaljenosti 120 do 130 kablova.

Do pola dva, protivnici su se kretali prema sjeveru, nakon čega je Goeben, praćen ruskom flotom, skrenuo na istok.Sve nade da će pogoci usporiti krstaš pokazale su se iluzorne. Oko 15 sati Goeben je nestao iz vidokruga.

Dobivši radiogram od Numune o otkriću ruske flote ispred Bosfora, kontraadmiral Souchon naredio je Breslau da podigne paru i kada bude spreman ode na Crno more i podrži Goebena, ali je krstarica zakasnila , pojavivši se na mijestu događaja tek do podneva. Komandant flotile razarača kapetan A.Pfeiffer, dobio je naređenje,komandanta flote da rasporedi sve snage na ulazu u moreuz, za protivpodmorničku zaštitu krstaša i krstarice na povratku. Kako su skoro svi razarači bili u Mramornom moru, zabavljeni konvoiranjem transporta sa popunom za vojsku na Galipolju, ostala mu je za zaštitu na ustima Bosfora, samo minska krstarica Peik-I Shevket i razarač Yadigar-I Millet. U 1630 su ušli u zaštitnu formaciju Goebena i Breslaua, čim su ovi ušli u moreuz.

Podmornica Tjuljen, nije mogla izvršiti napad na bojni krstaš pred Bosforom, zbog kvara na pogonskim mehanizmima, pa je već prethodni dan morala da napusti položaj, a Nerpa koja je pozvana da ga zamjeni je kasnila.

Crnomorska flota, iako nije riješila glavni zadatak (uništenje Bosforskih utvrđenja), časno je izašla iz iskušenja, vodeći bitku sa jakim i brzim neprijateljem u krajnje nepovoljnim uvjetima: sa podijeljenim glavnim snagma, „teretom“ u vidu lako ranjivih hidro-vazdušnih transportnih grupa i minolovaca, u uslovima minske opasnosti, koja otežava manevrisanje i u blizini neprijateljske baze. Ogroman značaj ove potonje okolnosti u potpunosti je shvatila vrhovna komanda, koja je u direktivama 1914. i 1915. upozorio je admirala Eberharda na odlučujuću bitku na velikoj udaljenosti od Sevastopolja. U ovom slučaju, flotu su ugrožavale neprijateljske snage razarača, a gotovo 300 milja marša do Sevastopolja za brodove koji su pretrpjeli teška borbena oštećenja činio se vrlo problematičnim.

Neprijatelj, sa druge strane, mogao brzo koncentrirati sve raspoložive snage ispred Bosfora (uključujući stare turske bojne brodove Barbaros Hayreddin i Torgud Reis, koji su se i dalje pojavljivali u proračunima operativnog dijela štaba Crnomorske flote) i po potrebi vratiti oštećene borbene jedinice do baze.

Ne smije se zanemariti ni da su bojni brodovi, koji su činili jezgro Crnomorske flote odavno prošli sve svoje resurse i trebali su remont, tako da su Rusi bili veoma sputani i dotrajalošću brodova.

Crnomorska flota je 10. maja 1915. godine u potpunosti pokazala najviši kvalitet komandovanja i upravljanja, odlične taktičke vještine i odlično gađanje - prirodni rezultati dugogodišnje intenzivne operativne i borbene obuke, izgrađene na krvavom iskustvu japanskog rata. Vješto upravljajući svojom sporom „armadom“, fleksibilno reagirajući na okruženje koje se brzo mijenja i donoseći nestandardne taktičke odluke, Admiral A.A. Eberhard je uspio da preokrene situaciju i na kraju preuzeo inicijativu.

Ne bi bila velika greška uvrstiti bitku kod Bosfora među najbolja dostignuća ruske pomorske umjetnosti.

Za 23 minuta borbe, Evstafiy je uspio ispaliti 60 hitaca 305mm (zbog oštećenja obturatora desnog topa, pramčana kupola je ispalila samo 25 granata) i 32 hica iz topova kalibra 203 mm; Jovan Zlatousti 305mm i četiri iz 203mm ; Panteleimon, ispaljivajući samo glavni kalibar, potrošio je 16 granata, još 13 granata od 305 mm je neprijatelju poslao zasluženi crnomorski veteran - bojni brod Tri sveca. Tako su ruski bojni brodovi ispalili 164 granata od 305 mm i 36 203 mm i pogodili metu tri puta (postotak pogodaka - 1,5).

Sa druge Goeben je uspeo da omete rusko bombardovanje Bosforskih baterija , ali je bio neuspješan u bitki koja je usljedila. Potrošio je 126 granata od 280 mm, ne postigavši ni jedan pogodak, tako da su njemački istraživači njegovu pucnjavu nazvali sramotnom. Ta ocjena borbenog rada komandira artiljerije i njegovih podređenih nije baš primjerena. Razlog njemačke nefikasnosti, ne treba tražiti u pogrešnim proračunima upravljanja vatrom ni u niskim kvalitetama artiljeraca, već u hladnokrvnom i vještom manevrisanju iskusnog admirala Eberharda i u efektnom gađanju ruskih brodova. Nepravilne promjene kursa i brzine ruskih brodova nisu dozvolile krstašu da uspije.

Štete na Goebenu

Ovde ima različitih podataka 2 i 3 pogodka, ali budući da se je ruska i njemačka stručna literatura u tome složila, bila su ipak tri pogodka. U engleskoj literaturi su obično 2 pogotka, odakle to je nepoznanica.

Ovde je prikazana na crtežu verzija od dva pogotka. Lokacije su tačne, ali bio je i treći pogodak.

Jedna granata je pogodila prednji dio palube, probila je i eksplodirala na stambenoj palubi, probivši i nju.

Druga je razbila kutiju za spremanje i čiščenje protivtorpednih mreža, zbog čega je mreža visila preko palube.

Treća je eksplodirala na donjem rubu pojasnog oklopa, što je izazvalo plavljenje brodskog koridora i onesposonilo drugi top od 150 mm na ljevoj strani.

Šteta nije bila velika i popravljena je tokom dvije sedmice.