Valika udaljenost i slabe kopnene veze između Konstantinopolja i Kavkaskog fronta učinili su transport morem atraktivnijim, za Enver Pašukao i za pukovnika Bronsart von Schelledorffa, načelnika štaba, od duge , spore i teške komunikacije kopnom.
To je Rusima dalo mogućnosti borbe protiv transpoarta a Souchonu dodatni napor da zaštiti ranljive transporte. Admiral je vidio svoj primarni zadatak u zaštiti Bosfora. Bilo je potrebno podosta argumenata, pa i lično iskustvo putovanja na Goebenu do Trapezunda,
da bi konačno uvjerio Envera koliko je opasno oslanjanje na pomorski transport.
Goeben je bio opasan protivnik, pojedinačno za svaki ruski brod, tako da su ruski brodovi bili prisiljeni izvoditi svoje zadatke praktično sa cijelom flotom. Odlučuujuća je bila i njegova brzina koja je za 10 čv premašila brzine ruskih brodova, što je Goebenu dalo mogućnost izbora cilja, a i bjega.
Međutim i Njemci su imali svojih problema, bez obzira na stare turske bojne brodove. Goeben je je bio sam, jer su turski brodovi bili spori da pobjegnu Rusima, a imali su slabiju artiljeriju i slabiju oklopnu zaštitu, tako da bi plovidba u sastavu bila pogubna za njega.
Rusi su strahovali od mogućeg iskrcavanja turske vojske kod Odese, što i nije bilo toliko bez osnove, a predstavljalo izazov za Crnomorsku flotu. General Liman von Sanders, generalni inspaktor turske vojske i savjetnik Enver paše predložio je iskrcavanje u Akermanu, južno od Odese, kako bi proširili Njemačko-Austrijski front sve do Crnog mora. Međutim bilo je nemoguće prevesti veliki broj vojnika 300 milja i iskrcati jih na otvorenu ravnu obalu samo 150 milja od Sevastopolja. Sve se svelo na iskrcaj 24 turska komandosa 06.decembra, koji su trebali presjeći prugu Bender- Reni, i pobjeći u Rumuniju. Uhvaćeni su, a da nisu izvršili svoju misiju.
Admiral Ebergard je 15. novembra isplovio sa flotom iz Sevastopolja. Njegov cilj je bilo bombardovanje Trapizonda, turske luke na sjvernoj obali Anadolije, koja je bila važna zbog rudnika uglja, a i za prevoz trupa i materjala za Kavkaski front. Imao je i cilj pregleda obalnih voda Anadolije i postavljanje minskih prepreka uz obalu neprijatelja. Nakon granatiranja grada, ujutro 17. novembra , flota je pokrivala minopolagače Konstantin i Ksenija koji su postavili 400 mina ispred Trapezonda, Platane, Unie i Samsuna
Flota je bila u sastavu: linijskih brodova – pre-dreadnoughta
3 krstarice ( Sjećanje na Merkur, Kagul i Almaz) i 13 razarača.
Vijest o ruskom bombardiranju ubrzo su stigle do Konstantinopola. Goeben i Breslau su isplovili na more u 1530 popodne, sa namjerom da pronađu i napadnu ruske snage.Izveštaji o ruskoj snazi bili su relativno tačni -- pet bojnih brodova pre drednouta, dve krstarice i dvanaest torpiljarki -- tako da je nemački komandant Admiral Souchon imao prilično poštenu predstavu o snazi svog neprijatelja. Nemačke akcije pokazuju da su bili željne bitke, i to ne bez razloga - ruska mornarica je imala lošu reputaciju od debakla u Cušimi, a posebno je Crnomorska flota pretrpela niz nasilnih revolucionarnih prevrata 1905-1906. , uključujući i čuvenog Potemkina. Moral je navodno bio nizak, postojale su sumnj u lojalnost posade, a oficiri su generalno smatrani nesposobnim.
U početku su njemačke snage plovile da presrtetnu Ruse duž sjeverne anadolske obale , očekujući da će ih dočekati kod Sinopa. Ali izvještaji su ukazivali da su Rusi već okrenuli na sjever i krenuli put Sevastopolja. Goeben je isto tako promijenio kurs prema sjeveru, a plovio je brzinom ispod svojih mogućnosti ,15čv, jednako maksimalnoj brzini ruskih brodova, odnosno nekoliko čvorova više od njihove brzine krstarenja.
Sljedećeg jutra njemački brodovi su bili u blizini Krima. Breslau je naređeno da digne brzinu na 18 čv i izvrši izviđanje . Prema njemačkoj istoriji krstarica Breslau i ruska krstarica Almaz na istom zadatku izviđanja primjetile su se nekako u isto vrijeme od 1200 do 1210 i vratile se u sastav. Krstarice nisu više učestvovale u borbi.
Po ruskoj verziji Almaz je otkrila Njemce u 1140, a pošto je plovila 3,5 milje ispred kolone bojnih brodova, svoje viđenje je reflektorom prosljedila na vodeći brod. U isto vrijeme se neprijatelj odao i radio komunikacijom koju je Goeben vodio sa Breslauom u magli.
Njemačka zvanična istorija opisuje osjećaj na njemačkim brodovima: » Čini se da je konačno stigla dugo željena prilika se odmjeri snaga s neprijateljem.«
Kapetan I ranga Galanin, komandant Eustafija, podsticao je admirala Ebergarda da odmah okrene kolonu kako bi mogli proći u T, to jest punim bokom prema Goebenu, kada se pojavi iz magle. Admiral je oklevao jer nije znao tačno iz Almasovog javljanja gdje se tačno Goeben nalazi, pa ako bi okrenuo u naopaku stranu Goeben bi ga mogao zaobići i otvoriti vatru na najslabiji brod na začelju Rostislava. Ruska kolona bi bila prisiljena u tom slučaju napraviti još jedan zaokret da okrene bokove neprijatelju, što bi dalo priliku njemcima de pucaju u svaki brod, dok je u okretu, a okretanje usred bitke bi isključilo kontrolu artiljerije.
Tako je Ebergard čekao da se njemački brodovi pojave, pet ili šest minuta nakon pojave Goebena, naredio je brodovima okret za 90 stepeni u lijevo u kurs jug-jugozapad.Od Eustahija je Njemac bio udaljen 40 kablova.
Vodeći brod je okrenuo, a brod za upravljanje vatre jovan Zlatoust je bio iza njega 500 jardi i nije još promijenio kurs. Njemac je bio vidljiv sa vodećeg broda ali ne i sa Zlatousta.
Goeben se isto okrenuo na jug, kako bi mogao pucati iz deset topova od 280mm
Kada se daljina smanjila na 38,5 kablova, Ebergard je rekao » Ne možemo više čekati..Ovo nije vježba. Odmah otvorite vatru!«
Sam ternutak otvaranja vatre je različito prikazan od 1218 do 1224. U međuvremenu Zlatoust je počeo slati informcije za kontrolu vatre, ali su njegove procijene bile potpuno netačne zbog loše vidljivosti, daljina je npr. Procjenjena na 60 kablova, pa su on i Tri Sviatutelja upotrebljavale ovu daljinu, a granaate su letjele iznad Goebena. Pantelejmon nije ni otvarao vatru jer nije vidjeo njemačke brodove.
Njemcima se činilo da su salve dobro grupisane (zvanična njemačka istorija), međutim Eustafii je bio jedini brod koji je pucao po krstašu.
Eustafijeva vatra je bila vrlo precizna , pa je početnom salvom pogođen Goeben, najmanje jednom granatom ,a moguće i dvije, koje su udarile u sredinu broda u kazamatu br 3, na lijevoj strani . To nam nekako kazuje da je brod (Goeben) već završio okret i bio u paralelnom kursu.
Nijemci opet kažu da su oba broda otprilike u isto vrijeme otvorila vatru, Ruski izvještaji navode da je Goeben otvorio vatru 50 sekundi kasnije od Evstafija, moguće da je ruske brodove teško uočio naspram obale iza njih, što je otežalo gađanje. Ali i Goebenovaa vatra je bila precizna, prva salva je prebacila, ali je granata pogodila dimnjak i eksplodirala, izbacivši iz pogona radio za upravljanje topovima. Druga salva je bila kratka, trečom je dva puta pogodio, oba u sekundarni kazamat a četvrta je donijela još dva pogotka.
Slika Eustafija pogođen srednji dimnjak
Probijen oklop
Pogodak u kazamat
Iako je pogođen i pretrpio velike gubitke ni u kom slučaju nije kritično oštećen. Eustafii je pucao iz svih oruđa,četiri 12 inča, dva 8 inčna i šest 6 inčnih topova.S druge strane njemčki brod je zadobio četrnest pogodaka ,3 granate od 12 inča a ostale od 8 i 6 inča.(zasnovano na izvještajima ruskih agenata u Turskoj). Njemci su tu dosta nejasni i magloviti.
Admiral Souchon je bio iznenađen preciznošću ruske vatre. Vjerovatno je očekivao lak plijen, ali sva njegova očekivanja su razbijena prvom salvom ruskog vođe.
Souchon je razmenjivao vatru, dok se daljina nije smanjila na 34 kabla, kada je u 1235 okrenuo brod i povećavši brzinu nestao u magli.Nemačka zvanična istorija je ponovo nejasna u ovom trenutku; čitalac ima utisak da je magla jednostavno postala pregusta, a Goeben je izgubio neprijatelja iz vida; a ne spominje se promjena kursa.
Međutim to demantuje vezista Kopp u knjizi Two Lone Ships, pisanoj kao memoari gde stoji:»Vrijeme se vuklo u mučnoj neizvjesnosti [u radio sobi]. Odjeci borbe tupo su odzvanjali sve. Tada je trup Goebena počeo da podrhtava; ritmički u taktuTako da smo opet bili u punoj brzini. Tada smo čuli samo pucanje dvije krmene kupole. U prednjem dijelu brod je bio tih. Nakon toga, tišina je postala potpuna.«
Njemci o šteti veoma daju u zvaničnoj istoriji, odnosno jedini podatak je da je pogođen kazama 3, poginuli su poslužioci topa, a dio osoblja barutane je umro kasnije od isparenja plinova.
O pogotku Kopp piše:»Teška granata, 30,5 cm., probila je oklop u trećem lijevom kazamatu i tamo eksplodirala. Cijela posada 15cm topa je ubijena. Veliki komadi oklopa su otkinuti od udarca. sva municija koja je bila spremna u kazamatu je eksplodirala. Za trenutak je užasan izboj plamena prošao kroz dizalicu municije i ugrozio magacin na dnu broda.Samo prisebnošću podoficira ova katastrofa je izbjegnuta... brzo je otvorio ventile za plavljenje.«
Izgleda da je šteta bila daleko veća jer Njemci nisu pucali iz topova sekundarne artiljerije, a ispalili su samo 19 granata od 28 cm, pa je Goeben koristeći brzinu pobjego u magli, rušeći famu o nepobijedivosti.
Stoji i taj podatak da je ruski admiral pokušao pronači njemački brod, ali su se na moru pojavile krhotine za koje su Rusi mislili da mogu biti mine, pa su uzeli kurs prema Sevastopolju.
Žrtve na Goebenu jako variraju, po ruskim izvorima više od sto oficira i članova posade, opet zavisno od izvora, u njemačkim nema ništa, a u turskim šesnest.
Eustafije je imao 33 poginula i 25 ranjeno, Eustafi je ispalio dvanajst granata od 12 inča.
Ova bitka je bila dvoboj između poddrednota i bojnog krstaša drednouta Goeben. U tom ssvjetlu Eustafijev nastup je bio izvanredan.
LITERATURA
Comments