Admiral Tegetthoff svoju je prvu veliku slavu stekao u bici kod Helgolanda, iako pomalo nezasluženo. U borbi je doista pokazao veliku hrabrost, jer je beskompromisno napao jačeg neprijatelja, ali je bitku stvarno izgubio.
Hausburška istočna eskadra je krstarila u istočnom sredozemlju gde je kontrolisala promet prema Carigradu i Smirni. 25. februara 1864 je parobrod Austrijskog Lloyda Tegetthoffu prenio naređenje, da oformi flotilu, sposobnu plovidbe po Atlantiku. Nesuglasice Njemačkog saveza i Danske, koja su trajala od proljeća naroda, radi vojvodstva Schleswig, Holstein i Saxe-Lauenburg, prerasla su u oružani sukob, što je značilo i sukob na moru.
Ova vojvodstva su posle 1948 bila interesna sfera Danske koja je 1963 pokušala u njima uvesti svoj ustavni poredak i izjednačiti jih sa ostalim pokrajinama krune, što je kršilo odredbe Londonskog protokola koji je okončao Prvi Schleswig-ški rat.
Bitka kod Helgolanda poklapa se s Drugim ratom za Schleswig između Njemačke konfederacije predvođene Austrijom i Pruske protiv Danske. Kriza je izbila u Drugom ratu , koji je počeo 1. februara 1864. nakon Pruskog i austrijskog ultimatuma Danskoj da prepusti sporna vojvodstva austro-pruskoj kontroli. U to vrijeme, danska flota je bila daleko superiornija od pruskih pomorskih snaga koje su prvobitno bile dostupne, što je Dancima omogućilo da blokiraju njemačku obalu.
Da ojačaju svoje pruske saveznike i razbiju blokadu, Austrijanci su okupili moćnu eskadrilu(Eskadrilu je trebalo činiti linijski brod Kaiser , oklopne fregate Don Juan d'Austria i Kaiser Max , vijčane fregate Schwarzenberg i Radetzky , vijčana korveta Erzherzog Friedrich , bočne topovnjače i topovnjače Kaiserin i Elizabeth . topovnjače Seehund i Wall) koja je bila jednaka danskoj floti, i naredili joj da pređe iz Sredozemnog mora u Sjeverno more kako bi razbila blokadu, a odmah je u februaru1864. žurno poslala na Atlantik kapetana bojnog broda Tegetthoffa, koji je tada komandovao austrijskom istočnom eskadrilom. Tegetthoff je s fregatom Fürst Felix Schwarzenberg i topovnjačom Seehund doplovio do zapadnog Sredozemlja te se konačno usidrio ispred Lisabona, gdje je očekivao glavninu austrijske flote pod zapovjedništvom kontraadmirala Bernharda von Wüllerstorfa. Dočekala ga je samo fregata Graf Radetzky, koja mu je zapovjedila da nastavi put do Bresta.
U Brestu se Tegetthoff trebao pridružiti glavnini austrijske flot, koja je zaostajala u Sredozemlju. Kontraadmiralu Bernharda von Wüllerstorfa se nije žurilo, uglavnom se bavio nadzorom prometa i izbjegavao je da se sukobi svojom eskadrom daleko od domaćih luka. pored toga je Austriju brinula i Italija koja bi mogla iskoristiti uposlenost austrijske flote na Atlantiku za postizanje svojih ciljeva i napad na Veneciju, Trst, Istru i Dalmaciju.
Kako je pruska vojska na kopnu nizala pobjede, morala je i Austrija da pokaže čega su sposobni habsburški brodovi.
Tegetthoff je u Brestu dobio brzojav (poslan iz domovine 23.aprila) da treba odmah isploviti i pridružiti se pruskom brodu Texel na nizozemskom otoku Texel, kao i parobrodu na kotač Preußischer Adler i topovnjačama Blitz i Basilis, koji su tamo čekali od 15. aprila.
Takva kombinirana flotila pod zapovjedništvom Tegetthoffa imala je zadatak probiti dansku blokadu. Nesreća je htjela da Tegetthoff pošalje svoju topovnjaču Seehund po ugljen u britanski Ramsgate, gdje je udarila u nasip i nije mogla nastaviti svoje putovanje bez popravka. S tako oslabljenom flotom fregate Schwarzenberg i Radetzky, parobrod Preußischer Adler i topovnjače Blitz i Basilisk) Tegetthoff je nastavio put u Cuxhavn na ušću Labe, gdje je stigao 4. svibnja 1864.
Dva dana kasnije je tamošnji austrijski konzul obavjestio da su u blizini viđeni danski ratni brodovi.
Radilo se o flotili, koja je oformljena u Kopenhagenu, 30.marta pod komandom komodora Eduarda Suensona, prvotno sa fregatom Niels Juvel i korvetama Hejmdal i Dagmar.
Kada je sledećeg dana Tegetthoff, na ušću Labe, primjetio veliki brod sa tri jarbola,mislio je da se radi o jednom od danskih ratnih brodova, koji su sijali paniku kod hamburških pomoraca. Odmah je isplovio, ali se ispostavilo da se radi o engleskoj fregati Aurora, koju je londonska vlada poslala u patrolu, na to područje. Britanci su o susretu odmah obavjestili Dance.
Austrijski i pruski brodovi su se zatim usidrili kod otoka Sylt, a posle izvjesnog vremena se uputili u Cuxhavn.
09.maja neposredno pre sidrenja pred Cuxhavenom,prema brodovima je došao parobrod, na kome je bio činovnik austrijskog konzulata, koji jim je saopštio da su na kopnu primili saopštenje da se danska flotila nalazi kod Helgolanda.
Brodovi su odmah je povećali pritisaak pare i pod vodstvom Tegetthoffa na fregati Schwarzenberg krenuli protiv neprijatelja, kome su se približili oko 1300. Dansku flotu činile su fregate Niels Juel (zapovjedni brod) i Jylland te korveta Hejmdal. Frigata Niels Juel imala je 42 topa i 422 čovjeka posade, a fregata Jylland 44 topa i 327 ljudi posade. Korveta Hejmdal imala je 16 topova i 260 članova posade. Flotom je zapovijedao iskusni danski komodor Eduard Suenson, koji je tako imao borbenu snagu od 102 topa i 1009 članova posade. Tegetthoff je, s druge strane, bio realno slabiji, unatoč većem broju brodova. Fregata Schwarzenberg imala je 51 top i 498 članova posade, fregata Radetzky 37 topova i 372 člana posade. Pruski su brodovi, međutim, imali samo 10 topova (4 na Preußischer Adleru i 3 na svakom od topovnjača). Ukupno je Tegetthoff imao 98 topova. Velika snaga danske flotile je pojačana i iskusnijim posadama.
Tegetthoff je naredio hitan napad i signalizirao brodovima "Naše vojske (tj. austrijska i pruska op. ) su pobijedile, učinimo to isto!"
U međuvremenu na drugoj strani signalne zastavice sa komandnog broda Niels Juel su prenosile signal:" Austrijci su tu. Sad ćemo se sureti, vjerujem, da ćete se boriti kao vaši junački drugovi kod Dybbola."
Oba komandanta su spominjala isti događaj, koji je svaki vidjeo iz svoje perspektive.
Tegetthoff je namjeravao napasti danske brodove T manevrom, gdje bi prešao liniju danskih brodova i iz svih bočnih topova gađao kljun ili krmu neprijateljskih brodova. Iskusni komodor Suenson je, međutim, promijenio smjer plovidbe i natjerao flote da plove jedana pored druge na udaljenosti od oko jedne nautičke milje. Oko 14 sati, danska zapovjedna fregata Niels Juel usmjerila je vatru na Tegetthoffov zapovjedni brod Schwarzenberg, a Jylland i Hejmdal napali su fregatu Radetzky, jer su pruski brodovi predstavljali manju prijetnju. Danski topovi su se pokazali boljim u borbi, jer su na početku bitke, kod Schwarzenberga uništi jednu topovsku bateriju, a brod se potom dva puta zapalio. Mornari su pod energičnim komandama Tegetthoffa uspjeli pogasiti požare, od kojih je jedan bio ispred ulaza u brodsku barutanu. Na brodu je očuvan red i topovi na brodu su čitavo vrjeme rigali vatru. Onesposobili su jedan top na Jyllandu.
U 1600 je fregata Schwarzenberg ponovo zagorila, ovaj put prednji jarbol, a požar se brzo širio.
Parna crpka, koja je jedina mogla dati pritisak za postizanje visine vodenog mlaza, je bila onesposobljena neprijaateljskim pogocima. Kretanje po palubi je bilo gotovo onemogućeno, usled gorečih djelova jarbolne konstrukcije, koji su padali po brodu.
Fregata se usmjerila prema Helgolandu odnosno prema britanskim teritorjalnim vodama , koje je čuvala fregata Aurora. Graf Radetzky mu je krio odstupnicu. Posle nećkanja Tegetthoff je cjelu eskadru okrenuo prema Helgolandu. To je bio rizičan potez jer su austrijska i pruska plovila imala ograničene mogućnosti manevriranja.
Danci ga nisu progonili, jer nisu htjeli narušiti britanski suverenitet nad Helgolandom i stoga su oko 16.30 sati prestali granatirati Tegetthoffovu flotu. U blizini Helgolanda Tegetthoff je uspio ugasiti požar kod Schwarzenberga i, kako je brod još bio plovan, krenuo je s njim prema ušću Elbe, gdje je sutradan (10. maja) rano ujutro uspješno uplovio.
Sama bitka bila je taktička pobjeda danske flotile. U bitci je danska flota uspješno spriječila probijanje blokade i pretrpjela znatno manje gubitke. Danci su imali 14 mrtvih i 55 ranjenih, a Tegetthoff 32 mrtva i 59 ranjenih. Šteta na Tegetthoffovim brodovima također je bila znatno veća. Međutim, kako je Danska za to vrijeme izgubila rat na kopnu, a eskadrila brodova pod zapovjedništvom kontraadmirala Wüllerstorfa također je stigla u Sjeverno more.Nova bitka s danskom flotilom bila bi bitno drugačija. Ovoga puta prednjačili bi brodovi Njemačke federacije, pa je kontraadmiral Suenson probio blokadu i otplovio za Kopenhagen. Ispalo je kao da je Tegetthoff, unatoč taktičkom porazu, izborio veliku stratešku pobjedu. Stoga ga je 10. svibnja 1864. godine car Franjo Josip telegrafskim nalogom uzdigao u čin kontraadmirala, a proglašen je i pobjednikom u medijima i javnosti.
Comments