Neuspješnom pokušaju Kraljevske mornarice da probije Dardanele prethodila je jedna epizoda koja je umnogome odredila dalji tok rata na Sredozemnom i Crnom moru. Eskadrila admirala Souchona, sastavljena od bojnog krstaša i lake krstarice, uspjela je bez problema preći cijeli istočni Mediteran od Sicilije do Dardanela, bezbedno izmičući francuskoj i engleskoj floti, koje su imale ogromnu nadmoć u snazi.
Zapravo, ova epizoda je mnogo efektnije imenovana u gotovo svim istorijskim djelima - proboj Goebena i Breslaua. Ali riječ "proboj", izaziva sliku ratnih brodova obavijenih dimom, pucanje glavne artiljerije, zastave koje viore na jarbolima.., međutim ova epizoda koja otvara rat na Sredozemlju , više liči na dosadnu šetju polako gegajućih se osoba, sa pauzama i razmišljanjima. I što je najvažnije , besmisleno i besciljno barem za jednu stranu.
Dolazak "Goebena" u Tursku, koji je na prvi pogled izgledao gotovo bezopasno, ubrzo je cijelu situaciju na Bliskom istoku preokrenuo naglavačke. On je bio taj koji je naveo Tursku da uđe u rat, a zatim natjerao Britance da pokrenu operaciju Dardanele, koja je završila teškim porazom i kolosalnim gubicima.
Sir Winston Churchill dao je najspektakularniju karakterizaciju ove epizode: "Ni jedan brod u istoriji od pojave kompasa nije ljudima donio toliko krvi, patnje i razaranja."
Ova priča počinje 1912 za vrijeme prvog balkanskog rata, kada su interesi velikih sila bili ugroženi, savez šalje brodove u turske vode, pa je odlučeno u Berlinu da i Njemačka uspostavi posebnu pomorsku diviziju u Sredozemnom moru, kao projekciju svoje moći.
Diviziju su činili bojni krstaš Goeben i brza krstarica Breslau.Goeben je tek izašao iz brodogradilišta, nije ni u potpunosti završio probne vožnje, kada je preuzeo dužnost komandnog broda divizije.Brod je imao 23.000 tona deplasmana, 10 topova 280mm/D50 i brzinu (predviđenu )29 čv,međutom to je bilo na papiru. Od početka eksploatacije je imao problema sa kotlovima, tako da početkom 1914 nije mogao voziti više od 14 čv, a kraće vrijeme možda i 20 čv. Drugi brod Breslau je imao deplasman 4.550 t, bio je naoružan sa 12 topova 105mm/D45 i postizao je brzinu od 27,5 čv.
23.oktobra 1913 komandu divizije je preuzeo kontraadmiral Souchon na Goebenu.
Kao što smo rekli kotlovne cijevi Goebena su toliko propuštale, da je u oktobru 1914 bila predviđena zamjena sa sestrinskim brodom bojnim krstašem Moltke.
Međutim nakon atentata u Sarajevu bojni krstaš je odmah poslan u pulski arsenalna izmjenu cijevi i dokiranje, radi čiščenja podvodnog dijela broda. Radnici iz Njemačke su žurno mijenjali cijevi kotlova, tako da se do kraja jula već moglo računati sa 18 čv stalne brzine i 24 čv povremene.
Za to vrijeme je krstarica Breslau provela pred Dračem na sidru.
SMS Breslau
Na sastancima u martu 1914 Sushona i komande austrijske mornarice sa admiralom Antonom Hausom je odlučeno da je glavni zadatak pomorskih snaga Sredozemlja sprečavanje transporta francuskih trupa XIX kopusa iz Alžira u Francusku. Souchonova divizija bi se u tu svrhu pojačala austro-ugarskim i italijanskim lakim jedinicama.
Kontraadmiral Souchon
Souchon je sjedinio svoja dva broda i 2.augusta stigao u Messinu, jer je već u noći 01/02 dobio radio depešu za mobilizaciju. U Messini nije našao ni austrijskih ni italijanskih snaga, čak što više imao je poteškoća sa krcanjem uglja, ali ga je ipak izvršio do 02.augusta kasno uveče, mada je nedostajalo 1.000 tona do pune zalihe. Oko ponoči sa 02/03.august isplovio je iz Messine
I vozio prvo prema južnom kraju Sardinije sa brzinom 17 čv. Primivši vijest o izbijanju ratnog stanja sa Francuskom, odlučio je da sa brodovima izvrši napad na Bone i Philippeville, sa svrhom uznemiravanja, a i da se sprječi prevoz četa u domovinu bez većih osiguranja.
U to vrjeme su se počeli dešavati, nepredvidljivi događaji. Italijani su proglasili neutralnost, 1.augusta Njemačka je objavila rat Rusiji, 3.augusta Njemačka je objavila rat Francuskoj, 4.augusta Velika Britanija je objavila rat Njemačkoj, 6 augusta Austrija objavila rat Rusiji, 11.augusta Francuska objavila rat Austriji i 12.augusta Velika Britanija objavila rat Austriji.
Engleska je imala na Sredozemnom moru eskadru bojnih krstaša, baziranih na Malti, Inflexibile, Indovitable i Indefatigable, naoružanih sa 8 X 305mm i projektovanom brzinom 25,5 čv. Podržavala ih je 1.eskadra oklopnih krstaša-Defence, Warrior, Duke of Edinburk i Black Prince Od 14.000 tona sa glavnom artiljerijom od 234 mm, i brzinom 23 čv. Pored toga Englezi su imali 4 lake krstarice tipa Taun (152 mm, brzine 25,5 čv) i flotilu razarača,
Ovim snagama je komandovao admiral Milne, koji je imao reputaciju parketnog admirala. 1912 admiral Fisher pisao je Čerčilu : »Postavivši sira Berkli Milna, vi ste predali flotu. Već sam vas izvjestio da je on potpuno nesposoban da bude komandantom eskadre. Svejedno vi ste mu dali to mjesto.
Francuski admiral Lapayrere, koji je imao zadaću obezbeđenja prevoza trupa XIX korpusa iz Alžira upoznat o opasnosti od Goebena, za koga je smatrao da se nalazi negdje između obala Francuske i Alžira. Da ga lakše nađe postrojio je tri velike skupine ratnh brodova. Svaka skupina je imala određene pravce prihvata prevoza trupa, Philippeville, Alžir i Oran, a na putu do odredišta tražiti njemačke brodove. Flota je isplovila iz Tulona 3.augusta i u 0900 se prestrojila u :
-Prvu skupinu na istoku( prema Pilippeville), sastavljenu od prve eskadre bojnih brodova (6 tipa Danton) s 3 oklopna krstaša Prve lake divizije i ssa 12 razarača.
Danton
-Druga skupina pod vodstvom komandanta flote, sa kursom prema Alžiru, sastavljena od drednota Courbet, Druge eskadre bojnih brodova (5 razreda Patrie) , druge lake divizije s 3 oklopna krstaša, 12 razarača i brodoa maticen za hidroplane.
-Treću skupinu, najslabiju, koju su činili. Rezervna divizija bojnih brodova, pojačana sa starim bojnim brodom Jaureguiberry i 4 razarača , a plovila je istočno od Minorke a posle prema Oranu.
Skupine su imale veoma malu brzinu od 12 čv, a samo druga je povečala uveče brzinu na 14 čv. Brodovi su radi traženja plovili u širokoj fronti.U plovidbi je francuski admiral dobio ovlaštenje da stupi direktno u vezu sa britanskim admiralom Milnom. Na pitanje britanskog admirala, kako bi britanski brodovi najbolje mogli pomoći francuskoj floti, admiral Lapeyere je odgovorio, da je on zauzet zaštitom prevoza četa, pa bi želio da britanske snage paze na izlaz iz Jadrana, kao i na kretanje Austro-ugarskih i itallijanskih brodova. 4.augusta u 0115 javljeno je francuskom admiralu da je rat sa Njemačkom počeo.
Podatke o kretanju Njemačkih brodova dobio je tek oko 0450, kad je na Courbetu primljena vjest o napadu njemačkih krstaša na Bone. U to vrijeme su se nalazili 100 milja od Philippevilla.
Goeben i Breslau su se ujutro približili afričkoj obali. Dva sata prije dolaska na pozicije bombardovanja Goeben je dobio naredbu da uplovi u Konstantinopolj. To je bilo naređenje Tipitza i admirala Huga von Pohla, tajno i kontradiktorno Kaiserovim naredbama ( Kaiser Wilhelm II je naredio da se u slučaju rata njemački sastav ili vrati u Njemačku ili izvodi napade i spriječava povratak francuskih četa iz sjeverne afrike u Evropu, prema odluci admirala Souchona) Breslau je 4. augusta u 0500 otvorijo vatru na luku Bone i parobrode u njoj ispalivši 60 granata, dok je Goeben od 0608 do 0618 granatirao Filippeville ispalivši iz topova 150 mm 43 granate. Posle bombardovanja obale njemački brodovi su se udaljili prema sjeverozapadu radi zavaravanja neprijatelja, da bi,kada su se udaljili od obale,okrenuli u sjeveroistočni kurs. Kako Goeben sa trenutnim zalihama uglja nije mogao doseći Konstantinopolj, Souchon je odlučio da se opet snabdije ugljem u Messini.
Primivši vjest o bombardovanju njemačkih brodova admiral Lapeyrere naredio je skupini na istoku da promijeni kurs, koji je uzet na Bone, više lijevo, što je u stvarnosti bio lovni kurs za susret sa Goebenom, što Francuzi nisu pouzdano znali. Povećali su brzinu , ali radi kvara na bojnom brodu Mirabeau, skupina je mogla održavati samo brzinu od 15 čv. U 0620 francuski admiral je dobio depešu o bombardovanju Philippevilla, a odmah zatim depešu da je njemački sastav po završenom bombardovanju punom brzinom prosljedijo prema zapadu.
Lapeyrere je iz izvještaja zaključio da su njemački brodovi na putu za Atlantik, a po svoj vijerovatnoći će izvršiti i napade na Alžir i Oran. Po tim njegovim razmišljanjima, Alžir je najugroženija tačka , pa se sa dva bojna broda tipa Patrie i Courbetom sa povećanom brzinom uputio prema Alžiru. Ostali dio sastava II grupe je radi smanjene brzine zaostao i sljedio ga. Mada je njegova grupa sa Courbetom bila dovoljno jaka za borbu sa Goebenom on je i istočnom I sastavu naredio da promijeni kurs prema Alžiru, čime je bez svog znanja i namjere , slučajno sprječio da dođe do susreta sa Goebenom. Bilo je 0700 kada je I grupaokrenula prema Alžiru, a Goeben prema sjeveroistoku, pa su se mimoišli na daljini od svojih 40 milja.
Dok su se njemački brodovi udaljavali prema istoku, francuska glavnina je bila pred Alžirom, gdje nije zatekla neprijatelja, ali je radi sigurnosti ostala tu do 5.augusta popodne čekajući da se pojavi.
Mada je Goeben 4.augusta susreo oko 0900 dva engleska krstaša,( Njemačka još nije bila u ratu sa Englezima) koja su ga mimoišla sa istoka, o tom susretu francuski admiral nije znao ništa, iako su Englezi to javili i poruka je primljena od nekih francuskih brodova,ali nije prenesena.
Iako je francuski admiral primio vijest posle podne 05.augusta, da je Goeben kot Sicilije u istočnom kursu, još uvjek je smatrao, uostalom kao i admiraliteti u Parizu i Londonu, da se konačno njemački brod mora uputii prema Atlantiku.
Odlučio se je da udarnom skupinom izvrši prihvat bojnih brodova Jean Bart i France, koji su bili na dolasku iz Atlantika u Tulon, radi opasnosti od susreta sa njemačkim brodovima( po njegovoj procijeni). France nije imao na brodu ni zatvarača za topove ni municije, pa je to izazvalo u Parizu strah od nailaska na njemačke brodove. 6. augusta susreo se sa grupom Jean Bart i ispratio je do Tulona.
Drugi brodovi su bili za to vrijeme zauzeti eskortom trupa iz Alžira.
Lapeyrere je tek popodne 06. augusta dobio tačne vijesti o boravku Njemačkog sastava u Messini i u noći 06/07 o polasku sastava prema istoku.
Admiral Milne komandant britanske sredozemne flote, je isto bio ubjeđen da će Goeben nastojati prodrjeti kroz Gibraltar, a i britanski admiralitet, koji se plašio prodora njemačkih brodova kroz Gibralter u Atlantik, gdje bi predstavljao veliku opasnost za pomorski promet. Zato je admiralitet naredio Milneu da odmah uputi dva bojna krstaša sa zadaćom da Goebenu zatvore put u Atlantik.
Indomitable
Dva krstaša Indomitable i Indefatigable, pod vodstvom kapetane Kennedy-a su krenula prema zapadu, a Milne je sa trećim, dvije krstarice i tri razarača ostao da krstari između Malte i Sicilije.
Sreća se osmjehnula Britancima, kada su bojni krstaši Kennedya ploveči prema Gibraltaru 4.augusta u 0900 , 50 milja zapadno od otoka Galite susreli Goeben koji je posle napada na Philippeville plovio u istočnom kursu ( sa tim smo se već upoznali, kod dejstava francuske flote ) Uskoro su primjetili i Breslau.
Britanski krstaši su okrenuli i počeli pratiti Goeben, sa topovima u osnovnom položaju. Njemački admiral ne želeći da se otkrije slaba brzina Goebena, naredio je maksimalnu brzinu. Uspjeo je povisiti brzinu na 24 čv. I britanski krstaši su zaostali i u 1450 izgubili njemačke brodove iz vidika.
U 0946 Milne je naredio krstarici Dublin, koja se nalazila u Bizerti, da se pridruži krstašima. Kada je stigao Dublin je u 1400 prestrojio se na desnu stranu Goebena van granice dohvata njemačkih topova.
Kada su krstaši izgubili kontakt, krstarica Dublin je i dalje oddržavala kontakt sa njemačkim brodom i tek noću oko 2000 i ona izgubila kontakt, zbog slabe vidljivisti.
Ova trka je koštala Goebena, četvorica ložača su poginula prilikom eksplozije parnog ventila..Britanski istoričar Wilson tvrdi da je Goeben mogao razviti do 30čv brzine. Posle popravka u Puli na probnoj vožnji je razvijo brzino od 29 čv, tako da je brzina vijerovato bila veća od 24 čv. Brzina britanskih krstaša bila je maksimalno 22 čv.
Uveče 4.augusta jevljeno je Milneu da je italija objavila neutralnost, pa mu je preporučeno da se ne približava italijanskoj obali na udaljenost manju od 6 milja. To je za njega značilo da ne sme proći kroz Messinski tesnac pa je prkinuo gonjenje. Kada se u Londonu saznalo da su Nijemci u Messini i da ukrcavaju ugalj, admiralitet je ovlastio Milneua da prođe kroz Messinski tesnac, ali bilo je prekasno, Milne se već uputio da radi zaštite francuskih brodova za prevoz trupa krstari između Sardinije i Sjeverne Afrike. Admiral Troubridge se sa krstašima tada nalazio između Kolone i Kefalonije.
Sushon je nije prošao bez problema sa italijanskim vlastima. Italjani su već proglasili neutralnost. Njemci su odmah započeli ukrcaj uglja sa svojih brodova (njemački ugalj) do 1700, kada Sushonu stiže nota, a on pristaje na upotrebu međunarodnih pravila, koja su zabranjivala ratnim brodovima zadržavanje u neutralnoj luci više od 24 sata.
Pri tome nije računao vrjeme od ulaska u luku, već od trenutka kada je primio notu od italijanskih vlasti. Uz slično tumačenje Italijana Goeben i Breslav ostaju u luci punih 36 sati, znači do 1700, 06.augusta. Uz pomoć mornara sa ugljenara uspjeli su ukrcati na Breslau 495 tona, a na Goebena 1580 tona, osim toga nadopunili su posadu.
Dok su Goeben i Breslau uzimali ugalj, njihovi oficiri su mrko sastavljali svoje testamente i pisali pisma njihovim porodicama u Nemačkoj, verujući da će ih britanska flota koja ih je jurila za nekoliko sati verovatno zarobiti ili potopiti. Souchon je dobio telegram iz Berlina u kojem ga obavještava da, nažalost, turska vlada još nije pristala da dozvoli njegovim brodovima da uđu u Konstantinopolj, i dat mu je izbor ili Jadran ili proboj na Atlantik, prema vlastitoj procijeni.
Turska je neposredno pred rat bila rastegnuta između Britanije i Njemačke, koje su činile velike napore da je privuku. Britancima je prepustila reorganizaciju flote, a Njemcima kopnene vojske. Kada se posle sarajevskog atentata situacija zaoštrila, turska vlada, svjesna da je neće zaobići ratni vihor, već je 02.augusta potpisala tajni sporazum sa Trojnim savezom, kome je 04. i pristupila, iako je uporedno pregovarala i sa silama Antante. Pošto je imala nesređene odnose sa Bugarskom a prjetila je i opasnost napada Rusa, a nije bila spremna za rat, objavila je neutralnost svoje zemlje ali pod oružjem.
Sve to Turke nije smetalo da i dalje pregovaraju sa zemljama Antante.
U istom periodu austro-ugarska mornarica se nalazila u početku mobilizacije. Još nije bio objavljen rat ni Francuskoj ni Engleskoj. Objašnjenje vanjskog ministra konta Berchotolda, da se treba pripremiti za rat bezz ometanja, kao i u svakom slučaju izbjegavati rat sa Britanijom pa je usljedio telegram , komandi flote » ovaj momenat apsolutno izbjegavajte akcije protiv ratnih trgovačkih brodova, koji bi se mogle protumačiti kao neprijateljski čin.«
Kontradmiral Erwin Raisp von Caliga, predstavnik mornarice u vrhovnoj komandi iznijeo je svoj predloga za upotrebu mornarice, koja se po njegovom mišljenju našla u opasnosti od uništenja. Posle proglašenja neutralnosti Italije
Došla je u opasnost od anglo-francuske flote, pa bi je zaato bilo svrsishodnije upotrijebiti u Crnom moru.
Vrhovni štab je zagrabio zaa ovaj prijedlog, pre svega radi mogućeg utijecaja na Bugarsku i Tursku pa su zatražili od admirala Hausa njegovo mišljenje.
Hausov odgovor je stigao 5.augusta. Plan je nazvao nekorisnim i neosnovanim.
Pre svega ne postoji baza u Crnom moru koja bi brodovima osiguravala sigurnost i mogućnost velikih skladišta ugljena. Izložio je i opasnost premještaja nukleusa flote koga bi morali pratiti pomočni i prateći brodovi, pre svega od dominantnih snaga neprijatelja
Na kraju, trenutno flota nije pripremljena da poduzme takvu ekspediciju.
Utom 05.augusta stigao je telegram iz njemčkog generalštaba u austrijsku vrhovnu komandu.
» Admiralitet njemčke mornarice umoljava ausrijsku flotu, da smjesta pođe prema srednjem Jadranu i da dozvoli Breslau i Goebenu da uđu u Jadran , gdje je ulaz opasan zbog engleske eskadre sa Malte (tri Invincible i lake krstarice).«
General Conrad von Hotzendorf prepustio je Hausu odluku, a admiral je tražio egzaktne instrukcije, jer kako mu je odgovorio:
» Pošto je ministarstvo vanjskih poslova sanjetovalo da se izbjegava rat sa Englezima , a ova operacija protiv engleskih brodova može izazvati ovakav konflikt, čini mi se da je akcija moguća samo ako se Goeben i Breslau stave pod zaštitu naše flote u Jadranu, ili uplove u naše teritorjalne vode.«
Admiral Haus je na njemački telegram odgovorio.
» Do sada Goeben je jednostavno mogao pobjeći engleskim brodovima, zahvaljujući svojoj većoj brzini, a ni u jednom slučaju austrijskj floti , udaljenoj 580 milja i mnogo sporijoj ne bi uspjelo brzo stići. Goeben bi trebao ostati zatočen u Messini. Prije nego što austrougarski brodovistignu u Messinu, francuski brodovi iz Bizerte, koja je mnogo bliža 300 milja, već će se sjediniti sa engleskim brodovima. Ako isplovimo nećemo učiniti ništa, već samo žrtvovati dva najača divizjona. Svaka akcija je isključena«
Kao što je već napisano 05.augusta Britanija je objavila rat Njemačkoj, pa je i admiral Sushon, poslao telegram u Pulu sa zahtjevom za pomoć. Izgleda da mu odgovor Hausa još nije bio prosleđen ili mu je prosleđen u manjkavom stanju.
Uveče o6. augusta stigao je još jedan telegram u Vrhovnu komandu iz Berlina
»Goeben i Breslau su blokirani u Messini od engleske flote, pokušat će proboj prema Jadranu. Kada predviđate da bi ausrijska flota mogla isploviti prema jugu i prihvatiti Goeben i Breslau?«
Uveče istog dana Goeben , malo posle Breslaua isplovio je iz Messine, prošao tjesnac i okrenuo pramac prema jugu. Dva sata kasnije i njegov ugljenar General je napustio luku, a na putu je od admirala dobio naredbuda ne ide na ostrvo Santorin , već u Smirnu, gdje je bezbjedno i stigao 9. augusta.
Ujutro 07.augusta Haus je dobio telegram:
» Goeben je isplovio juče uveče u 1730 iz Messine prema jugu. Njemački General štab ponovo umoljava da mu austrijske snage izađu u suret, najmanje do visine Brindisija«
Međutim admiral Souchon je bio bez direktive, odlučio da ide u Dardanele i da prenese operacije na istok i Crno more, uprkos depeši da Turska vlada nije pristala da brodove prihvati u Konstantinopolu.
7. augusta, u 0900, Haus je isplovio iz Pule sa tri bojna broda tipa Tegetthoff, tri jedinice tipa Radetsky, Sankt Georgom,krstaricom Spaun , 6 razarača i 13 torpiljarki, ploveći prema jugu, objektivno predpostavljajući da su njemački brodovi ušli u Jadran. Istog dana uveče, kada je austrougarska flota bila u visini rta Ploče, primljen je telegram od njemačkog admiraliteta, gdje se zahvaljuje na pomoći, jer je Goeben na putu za Dardanele , i da je prošao Matapan.
Austrijska flota se na ovu vijest okrenula i uzela kurs prema Puli.
Kada su Goeben i Breslau prošli Messinski tjesnac, pred tjesnacem je bila britanska krestarica Gloucestar koja je počela da prati njihovo kretanje, i izvještava o njemu.
Admiral Milne je o6.augusta u 0630 okrenuo prema sjevernoj strani Sicilije pretpostavivši da če Goeben iz Messine zaploviti prema sjeveru, pa se je onda, posle dojave Gloucestera ,uputio oko Sicilije prema Messinskom tjesnacu (sa južne strane)
Njemački admiral svjestan da ga britanska krstarica slijedi, ostavio je krstaricu Breslau 5 milja iza sebe i prvo do 2120 plovio uz obalu Kalabrije, da bi potom okrenuo kurs ravno prema Matapanu.
Admiral Troubridge se nalazio sa grupom oklopnih krstaša kot Kefalonije, pa je na vijest da je njemačka grupa krenula iz Messine, prvo zaplovio prema Otrantu, međutim kada je Gloucester javio okret prema Matapanu, Troubridge je pričekao da se uvjeri da to nije varka, pa je nakon toga sastav okrenu prema jugu, sa brzinom 20 čv, što bi ga dovelo ujutro na položaj pred Goebenom.
Troubridgeova eskadrila se sastojala od oklopnih krstaša HMS Defense , Crni princ , Warrior , Duke of Edinburgh i osam razarača naoružanih torpedima. Krstaši su imale topove od 9,2 in (230 mm) u odnosu na 11 in (280 mm) topove Goeben i imali su oklop debljine maksimalno 6 in (15 cm) u poređenju sa oklopnim pojasom bojnog krstaša od 11 in (28 cm). To je značilo da je Troubridgeova eskadrila bila ne samo nadmašena i ranjiva od Goebenovih topova, već je bilo malo vjerovatno da bi topovi njegove krstarice uopće mogli ozbiljno oštetiti njemački brod, čak i na maloj udaljenosti. Osim toga, britanski brodovi su bili nekoliko čvorova sporiji od Goebena, uprkos oštećenim kotlovima, što znači da je mogao diktirati domet bitke ako unaprijed uoči britansku eskadrilu..
Razarače koji su krcali ugalj u Santa Mauri je ostavio, da mu se kasnije pridruže, ali jih nije mogao poslati u noćni napad. Napad je naredio krstarici Dublin koja je sa dva razarača na putu prema sjeveru. U mjesečini je u 0100 krstarica opazila Breslau, za koga su mislili da je Goeben, međutim upoređujući poziciju sa javljanjima Glucestera, shvatio je komandant Dublina da je pogriješio.. On je u stvari prošao ispred Goebena i sljedio Breslaua koji je plovio u paralnom kursu ali 15 millja sjevernije. Neko vrijeme je plovio paralelno sa njemačkim brodovima, onda je okrenuo prema sjeveru, pa posle izvjesnog vremena u protivnom smijeru. Krstarica Dublin ga je tražila oko dva sata, da bi u 0300, 7. augusta odustala od traženja.
Shvativši da bi do borbe sa Goebenom moglo doći samo danju, Troubridge je odlučio u zoru oko 0350 da okrene sastav i uplovi u Santa Mauru. Kao razlog je kasnije navodio da je mogao primiti borbu sa Goebenom samo noću ili u uskim vodama, jer je Goeben, po njegovom mišljenju brži, mogao odabrati borbu van dometa britanskih topova i uništiti pojedinačno sve krstaše. Pozivao se i na upute britanskog admiralštaba da izbjegava borbu sa nadmočnijim neprijateljem.
HMS Gloucester
Breslau je 07.augusta u 1200 dobijo zadatak da otjera krstaricu Gloucester, pa je radi ofanzivnog držanja engleza došlo do artiljerijske borbe na daljinama od 11.000-13.00 metara. Krstarice su dobro gađale i Breslau je dobio jedan pogodak, bez veće štete. Kada se htio i Goeben umiješati britanska krstarica se udaljila. Admiral Milne je naredio krstarici da kod Matapana prekine praćenje, pa se ona istog dana oko 1640 okrenula i napustila lov. U odbranu admirala se mora napomenuti da je krstarica bila na kraju zaliha sa ugljem, pa se bojao da ne ostane negdje zarobljena.
Nešto poslije ponoći 8. avgusta Milne je poveo svoja tri bojna krstaša i laku krstaricu Weymouth na istok. U 14:00 dobio je telegram od Admiraliteta da je Britanija u ratu sa Austrijom, što je bila greška, a šifrirana poruka je poslana bez ičijeg odobrenja.Telegram je glasijo »Počnite vojne operacije protiv Austrije«. Milne je odlučio da čuva Jadran radije nego da traži Goebena i da se sjedini sa Troubridgeuom, čije su snage bile preslabe za susret sa austrijskom flotom.
U 1500 je primio radiogram o poništenju prvog telegrama »Radiogram o početku vojnih operacija protiv Austrije je poništen« . Pošto mu poruka nije bila jasna on je u 0635 poslao upitni radiogram: Da li je vojna akcija protiv Austrije otkazana?« Potvrdni odgovor je stigao za sat vremena.
Da se zabuna poveća za pola sata je dobio radiogram » U vezi ukidanja radiograma, koji je najavio početak rata sa Austrijom. Situacija je kritična«
U svoj ovoj zabuni on se sjedinio sa krstašima Troubridga 100 milja jugozapadno od Kefalonije. Bio je u nedoumici šta da čini, dok nije opet dobio upute iz Admiraliteta da nastavi goniti Goebena.
10.augusta glavnina britanske flote je u 0300 prošla kroz kanal Červi i ušla u Egejsko more, dakle 60 sati nakon Goebena.
U Denusi je Souchon ukrcao ugalj i pregovarao sa Konstantinopolom, da bi 10.augusta, oko 0600, radioperater sa Goebena, čuo englesku radio stanicu u blizini, i odlučio se da bez obzira na dozvolu uplovi u Dardanele.
Ne znajući gdje se nalaze njemački brodovi Englezi su jih tražili u Egejskom moru, dok nisu dobili vjest da je njemački sastav uplovio u Dardanele.
Kako je kasnije objašnjavao Milne:
»Kretanje i namjere njemačkih brodova bile potpuna nepoznanica, pa je bilo potrebno preduzeti mjere u skladu sa nepredviđenim situacijama. To su:
(1) Goeben bi mogao pokušati naći utočište u grčkoj luci, gde se admiral Souchon mogao osloniti na dobre usluge Grčke. (Njemački admiral je bio navikao da koristi Phalerum u vrijeme mira.)
(2) Goeben bi mogao nastaviti do Soluna da napadne tu luku i tako uništi srpske zalihe.
(3) Mogao bi se okrenuti na jug da napadnu jugoistočnu trgovinu i da uništi Britansko brodarstvo u Aleksandriji i Port Saidu.
(4)Mogao bi pokušati da se vrati na zapad i napusti Mediteran. U ovim uslovima očito je bila moja dužnost da pokušam zadržati njemačke brodove na sjeveru. Stoga bojni krstaši moraju ostati u jugozapadnom dijelu Egejskog mora do definitivnih informacija o pozicijama njemačkih brodova.«
Vijest o ulazu njemačkih brodova u Dardanelle dobio je 11. augusta oko 1030, a 1530 telegram od Admiraliteta , sa naredbom da uspostavi blokadu Dardanella, da bi kasnije naredba bila izmijenjena na čuvanje straže u slučaju da njemački brodovi izađu.
U Konstantinopolu su se i njemačke i britanske diplomate sastajale iza zatvorenih vrata sa članovima turske vlade. Kada su njemačke diplomate obaviještene o dolasku Goebena i Breslaua , nagovorili su Turke da dozvole ulazak brodova u luku. Admiral Souchon, očekujući turski otpor, bio je iznenađen kada je iz njega izašao mali čamac i dobrovoljno se javio da vodi njegove brodove kroz minska polja koja su štitila luku.
Nakon što su Soušonovi brodovi bili bezbedno u luci, njemačke diplomate su podsjetile Turke da je Velika Britanija nedavno raskinula ugovor o isporuci dva nova bojna broda turskoj vladi. Britanski Admiralitet, nervozan zbog opasnosti od evropskog rata, odlučio je da zadrži nove ratne brodove za vlastitu upotrebu umjesto da ih prebaci u Tursku. Nemci su sada ponudili da Turcima obezbede potrebne brodove tako što su im prodali Goeben i Breslau .
Nakon nekoliko sati pregovora, Turci su pristali da kupe njemačke brodove od Njemačke. Zadržavši svoje njemačke posade, brodovi su preimenovani u Yavuz Sultan Selim i Midili . Wilhelm Souchon je postavljen za glavnog komandanta turske mornarice.
Ako posljedice neuspjeha Kraljevske mornarice da presretnu Goebena i Breslaua nisu bile odmah očigledne, poniženje "poraza" rezultiralo je osudama admirala de Lapeyrèrea, Milnea i Troubridgea. Milne je povučen sa Mediterana i nije imao drugu komandu do penzionisanja na vlastiti zahtjev 1919. godine, a njegovo planirano preuzimanje komande Nore je otkazano 1916. zbog "drugih potreba". Admiralitet je više puta izjavljivao da je Milne oslobođen svake krivice. Zbog svog neuspjeha da se sukobi sa Goebenom sa svojim krstašima , Troubridge je izveden pred vojni sudu novembru pod optužbom da je "odbio da juri brod Njegovog carskog njemačkog veličanstva Goeben , budući da je tada neprijatelj bježao" Optužba nije dokazana uz obrazloženje da mu je naređeno da se ne angažuje ako su neprijateljske snage nadmočnij. Međutim, nikada nije dobio drugu pomorsku komandu, ali je učinio vrijednu uslugu, sarađujući sa Srbima na Balkanu i dobio je komandu nad snagama na Dunavu 1915. godine protiv Austro-Ugarske. Na kraju se penzionisao kao redovni admiral.
LITERATURA:
Дарданеллы 1915: Самое кровавое поражение Черчилля, Александр Больных
Povjest prvog svjetskog rata na Jadranu, dr V.A. Bačić
La guerra marittima dell'Austria-Ungheria, Hans Sokol
The Naval War in the Mediterranean, Paul G. Halpern
Comments